|
Jutros sam te pronašla u svom buđenju, čim je moja svijest otvorila oči.
Znala sam da ćemo se sresti, znala sam da ću ti biti najbitnija i tako to obično bude,
kad odredim, prihvatim i zahtijevam od same sebe, nastanila sam ti se u dušu,
to vide tvoje oči, to vide moje oči, mi se smijemo, mi jesmo.
Stotinu sam ti puta danas pala na um, stotinu si mi puta rekao D......, zato sam plesala,
zato sam se smiješila strancima i zato sam im pružala ruke i zagrljaje,
jer sam osjetila koliko smo živi Mi!
Tvoje tople i duboke oči.
Moje hladne i razigrane.
Tvoja šutnja, moje riječi.
Mi smo se obgrlili našom različitošću, i sada eto, tako, pred svima mi jesmo-nismo.
Svi vide ono što mi ne vidimo, a mi ne vidimo što to uistinu je.
Jer ponekad se svijet treba otkotrljati, odviti, prikazati i dogoditi, dok najbitniji likovi,
ti i ja, ne dopustimo jedno drugome i sebi samima biti, jednostavno biti.
Jednostavno voljeti bivanje u nama.
|