|
Sluđen sam. Ne znam kako ti prići, jer bježiš od mene, čim me ugledaš mijenjaš stranu, mijenjaš smjer, znam još uvijek si ljuta!
Ti si se otuđila od mene, a ja sam sav sjeban, to je istina, stvarno sam loše, trebao bi biti bolje, ali nisam, onog trenutka kad sam ti rekao da želim da se
distanciramo, jer ne prihvaćaš moje uvjete, osjećao sam se moćno, kao jebeni, idiotski kralj, kralj gluposti, sada shvaćam!
Očekivao sam da ćeš me moliti, da, jesam, idiot jesam! Očekivao sam da ćeš biti loše, da ćeš me pokušati povratiti, ali ti si rekla : distanca?
U redu, poštujem tvoj izbor, uvijek poštujem tuđi izbor. Shvatila sam...Povrijedio si me....i otišla si...okrenula si se samo jednom i rekla : povrijedio si me, zbilja si me povrijedio...nadodao sam ti: i ti si mene povrijedila...ali nisam imao pravo na to, jer nisi...uistinu nisi...
Nakon što si otišla, istoga sam trenutka zažalio.
Od tada ja za tobom posežem rukom, a ti, ti si sve dalja...
Znam, nemam prava prigovarati...krivica je moja...moja i plašim se da si mi sve dalja...
|