srijeda, 28.12.2022.

Na tebi je red


Od one početne točke, stigla sam do ove današnje,
otvorila sam vrata tvog crnog automobila, pa zatvorila, ušla, sjela,
osjećala sam se kao da tu pripadam, a ti, ti si bio toliko neobičan, toliko nemiran.
Rekla sam ti, zbilja sam nervozna, jesi li i ti?
Rekao si: još i više no ti.
Bila sam ti zahvalna na tome.
Ali odvažio si se i rekao si, hajde da probamo, kako bi išlo ovo, kako bi išli ti i ja!
Nisam ti odgovorila.
Nisam, jer ni sama ne znam kako sam se našla sada i tu, ovdje, tako blizu...
Samo smo pričali, pa smo se i posvađali.
Nije mi bilo žao, ni sada mi nije žao, ti moraš shvatiti da ni ranije, a ni sada nisam bila žena koja
olako sebe daje,
koja olako pristaje,
koja olako postoji.
Ne, ti nisi bio neprimjeren, nego me tražiš neku glupost koja ti je potrebna da bi se izborio sa svojim
starim strahovima, ali ne...
Moja je odluka, ne!
A ti onda budi daleko, dovoljno daleko, i nemoj misliti, nemoj maštati i nemoj me željeti.
Nemoj i pusti me...samo me pusti...


23:07 Komentari (5)




subota, 24.12.2022.

Moj udah, moje uzbuđenje i izdah


Jutros sam te sanjala, sanjala sam te kako mi prilaziš, naglo sam se trgla iz sna i pustila sam to.
Nakon niza trivijalnih poslova, u zadnji sam tren odlučila otići u šumu, šuma mi je trebala, šumi pripadam, kao što moru pripadam kad sam na moru.
Morala sam, jer Badnjak je bio divan, sunčan i bistar, vedar.
Pomislila sam, on će danas biti tamo.
On će doći.
Stavila sam samo malo maskare i pudera, i sredila sam si kosu, koju on toliko voli,
i uvijek je zamjećuje.
I da, bio si tu.
Sve je utihnulo osim naših riječi.
Nisam mogla vjerovati da si se vratio, došao si, došao si kao iznenađenje.
Znao si koliko će mi to značiti.
Nasmijala sam ti se.
Taj je zagrljaj trajao satima, još uvijek traje, znam da si sada došao da ostaneš.
I da si moj božićni poklon, jedinstveni.
Moj udah, moje uzbuđenje i izdah.

p.s. i ti si mi prvi čestitao Božić, zbilja baš ti...


22:57 Komentari (7)




petak, 23.12.2022.

Dan kad sam saznala da je umro Massimo


Hodala sam uz rub ceste, bilo je mračno, ali i pomalo svečano, neobično.
Šuma je bila iza mojih leđa, nisam vjerovala u ništa loše, ali niti u ništa dobro, nisam imala vjeru.
Samo sam postojala, par metara prije velikog božićnog drvca stigla mi je poruka: jesi li vidjela, umro je Massimo?
Prvo što sam učinila bilo je to da sam išla googlat, i kad sam shvatila, objavljeno prije 3 min. zastala sam, zastala nasred pločnika.
Prolazila su vozila, a ja sam samo prihvaćala tu činjenicu! Ne, nisam Massima znala osobno, on nije član moje bliže ili daljnje obitelji,
ali je član moje duše, osoba koja je moju dušu zakrpala toliko mnogo puta, toliko mi je mnogo puta neznajuć dao ruku dok sam bila na dnu.
Njegova glazba je bila i još uvijek je, glazba moje duše i zato, zato me danas pogodilo, kao da me je netko šakom svom snagom nabio u dno trbuha.
I ostala sam bez daha!
I onda sam se sjetila mame i koliko mi nedostaje što nije tu i što mi slijedi još jedan Božić bez nje i što me to toliko boli, a što zbog okoline moram
šutjeti da to nije tako, jer okolina ne voli tuge, okolina ne voli boli, okolina ne voli da se netko žali i da tuguje.
Okolina ne shvaća da nedostajanje nije negativno, da ono samo naglašava i podsjeća na to da je netko naš bio nekad ovdje i da ga se sjećamo.
I pustila sam si na slušalice jednu njegovu stvar i pustila sam da mi par suza kliznu na lice i znate što, onda sam stigla do ogromnog božićnog drvca, drvca koje su okitili ljudi uz cestu, vjetar je bacio plavu kuglu, zlatnu mašnu i srce.
Obrisala sam suze i podigla te ukrase s ulice, postavila ih natrag na bor.
I pomislila sam : vjeruj mi dušo, srest ćemo se, u svijetu tajni mi nismo sami !


22:47 Komentari (9)




srijeda, 21.12.2022.

Pomalo zastrašujuće




Zima je mrazom pomilovala travke, hodam i zamišljam da si tu, tu sa mnom, u mojem, najmojem ja ti nikada nisi izostao.
Tu te uvijek pronađem, ti tu uvijek jesi, ti.
Tvoja tamna, gusta kosa i dvije, tri sijede.
Volim ih, smiruju me, daju mi do znanja da smo putnici kroz vrijeme, a ti, ti si moj najdraži putnik,
moja svjetlost i moja tama, moj Yin i Yang.
I osjetila sam te u svakom trenutku nedostajanja, tvoj dah, udah, izdah, tvoju misao.
Ne brini, nisam ljuta, nisam nadurena, nisam se odmakla niti pobjegla, samo sam se centrirala.
Samo sam prihvatila da nisi mogao.
I odjednom sam ugledala prsten sa slovom A i točkom ispod, i znala sam da ću ga kupiti, jer od svih slova,
samo i jedino bilo je upravo to slovo, tvoje slovo.
Nasmijala sam se, smijala sam se vjerojatno deset minuta i stajala sam na mjestu promatrajući drugi nakit,
bižuterija, rekli bi...ali tvoj je inicijal na toj bižuteriji vrijedan milijun dolara.
Tvoje je A za mene vrijednije od čitave planete.
Koja ludost i glupost kad osjećaš u svom srcu da bi sve dao, sve do zadnjeg atoma svoga bića za drugo biće,
za njegovu prisutnost, za njegov život i njegovo blagostanje.
I kupila sam taj jeftini prsten u novčanim jedinicama, ali za mene on je bio mnogo skuplji, jer nositi te kao znamen na svom prstu,
kao znamen pred svim pogledima i sumnjama kojima će me svi obasipati poput olujnog nevremena, ali zakoračila sam još jednom prema tebi,
a da pritom nisam učinila ništa, baš ništa...
Ti kao alfa mužjak, ja kao alfa ženka.
Mi kao dvoje djece umrljanih prstiju.
Mi kao bebe, bebe, jer čini se, po svemu sudeći da nam se sprema zajedničko odrstanje, da baš nas dvoje, dvoje toliko različitih i neizjednačenih.
Nas dvoje koji u pogledu stvaramo svjetove, svjetove za nas i to nijedno od nas ne može poreći,
čak ni onda kada si lažemo, kada si lažemo, jer nas je, oh, uh pomalo strah!


00:07 Komentari (10)




ponedjeljak, 19.12.2022.

Bez obzira na tebe


Gdje si?
Kamo te spremilo vrijeme, kamo su te odvele daljine, daljine koje su nastale između tvog i mog srca, ha?
Došla sam tamo gdje si mi rekao da ćeš biti, ali ti nisi bio tu, ne, nisam te čekala, samo sam pogledala i kad sam shvatila da te nema,
da tebe uistinu nema, okrenula sam leđa i otišla.
Nisam osjećala tugu, nesreću, žalost, nemir, dapače osjetila sam potpuno izmirenje.
Začudila sam se samoj sebi, jer kako sam mogla biti tako staložena, kad ti, kad ti nisi došao?!
A opet duša i srce znaju ono što um ne može naslutiti, jer um je stalno zaposlen kao zaštitar u našem životu, i hvala mu, uistinu mu hvala.
Nasmijala sam se i zakoračila dublje u šumu, potok je i dalje vibrirao, proticao, lišće je i dalje bilo slijepljeno za tlo, životinjice su se ušuškale negdje u skrovište, samo su dva lovca bila kod mog mjesta, pa smo se pozdravili, pitali su me, zar mislim ići dublje u šumu, jer se mrači ?! Rekla sam im, hvala, ne, ne brinite, još par metara i vraćam se, kratka tura! Još nikada ranije nisam srela lovce u svojoj šumi, uvijek smo se mimoilazili.
Ne znaju oni, niti je potrebno da znaju, koliko ja poznajem svaki djelić ove planine.
I zamračilo se skoro, pa me obgrlila šuma, kao što me ti nisi.
Kao što me ti nisi!
Požurila sam kući na toplo, tamo gdje je duša sigurna, gdje je dom, gdje dom nikada ne prestaje, bez obzira na tebe.
Bez obzira da li ti došao ili ne.





22:07 Komentari (8)




utorak, 13.12.2022.

Nezaustavljivi val ljubavi


Oblačim jaknu, rukavice, šal, bez kape, ne volim kape, nikad ih ne nosim, obuvam tenisice i krećem.
Krećem prema šumi, ta me šuma uvijek bliži s tobom, na kraju šume te pronalazim više svojim.
Tu sam šumu ponovno otkrila s tobom, nikakvih prijestupa nije bilo, ja u šumu trčim, kad izađem iz nje,
ti si ponekad tu, u biti uvijek dođem u točno vrijeme kad ćeš ti biti tu.
To je igra koju oboje znamo. Ti mi govoriš kojim ćeš danima biti, ja sama pogodim vrijeme.
A nekad nas vrijeme samo zagrli, strpa nas u vreću zajedničkog postojanja kao što tete u vrtiću skupljaju klince
kad trebaju ići na ručak i i na spavanje.
Ponekad mi se čini da smo ti i ja baš poput zaigrane djece.
Ti vrlo ozbiljniji od mene, konkretniji, samim time oprezniji, ti koji točno odmjereno govoriš i zapažaš:
danas imaš drugačiju frizuru, sunce i more su ti posvijetlili kosu?
Kako fino mirišeš, to je voćni parfem? Breskva kažem!
Postavljaš mi mnoga pitanja, a ja se ponekad inatim kao djevojčica, dok sam nekad točno odmjerena.
U svakom slučaju znam da voliš moj karakter, on te silno zabavlja.
Jednom sam femme fatale, drugi sam put poput vile, prvo konkretna žena, a onda tvoja Zlatokosa.
A ti, ti si moj Medo. Tako te zovem unazad godinu dana kad te zadirkujem, kad si mi blizu.
Kad si mi toliko blizu da ne mogu podnijeti tu blizinu, kad osjetim kao da ću se onesvijestiti.
Kad osjetim tvoje fizičko biće nadohvat ruke, ali mi nismo sami, nismo sami, i tako se to nismo sami često odvije,
pa sve ostane visjeti u zraku. I oboje, sad je jasno, oboje odgađamo onaj trenutak u kojem ćemo se bespovratno pretvoriti
u jedno tijelo, jednu energiju, kad ćemo zajedno leći jedno u drugo.
Ljubavnička tajna.
Hladno je, vani je hladno, zima je oštra i obrazi su mi crveni, pomišljam koliko još dana treba proći do ponovnog susreta.
Do trenutka koji vrtim u svom umu, do trenutka kad ću te po prvi put poljubiti, jer hoću, sad je to već sasvim jasno.
To je pitanje trenutka. Poljubiti ću te nježno kao što jutarnja zraka sunca poljubi površinu mora.
Poljubit ću te nježno kao što kišna kap klizi niz trešnjin plod. Poljubit ću te najsitnijim i najmekšim poljupcem na svijetu,
kao da mi život ovisi o tom poljupcu. Kao da nas budim iz tisućljetnog sna. Iz sna u kojem smo bili jer nije bilo nas,
a sada odjednom sve buja, sve navire, sve nosi pred sobom, nezaustavljivi val ljubavi.




15:37 Komentari (11)




Bestidnica



Ovo se moralo jednom reći, ovo sam jednom morala priznati sebi i vama!
Upoznala sam ga, i to je bilo dovoljno.
Jeste li i vi jednom upoznali tu neku osobu nakon koje više niste bili isti?
Želim vam reći, želim biti iskrena, točna i precizna!
Znate li zašto?
Samo iz jednog, jedinog razloga!
Taj razlog je, ne želim da propustite, da si uskratite nešto što je vrijedno!!!
Njegovo ime počinje na prvo slovo abecede, da, točno, A!
Ono što je simpatično i značajno je upravo to da je njegovo ime identično mome,
ne slovima, ali brojevno da!
I nikada ranije nisam mogla ni pomisliti da bi on mogao biti taj, ne, nimalo ne!
A onda jednog dana, samo taj jedan pogled, tih par sekundi i zemlja i zrak
dotakli su točku da !

Koji ozbiljan uvod...a sad...

Zamislite, mi smo vi i tako obični, tako nježni i krhki, tako svojeglavi, nismo kadri prepoznati one koji nas žude.
Ljubav nije riječ, ljubav nije seks, ljubav nije nja, nja, ljubav je utapanje, stapanje, žudnja, strast, ravnopravnost, ljubav je sve.
I moja je ljubav u onoj večeri kad sam mu pružila pismo, kad sam mu otvorila dlan i kad sam mu dotakla bedro.
Kad sam postala bestidna ja.





10:37 Komentari (5)




ponedjeljak, 12.12.2022.

Što je, bez ?!


Tog sam te dana željela, uistinu sam te željela, željela sam te kao što moje suhe usnice trebaju melem, kao što pašta treba šug,
kao što šug treba parmezan.
Ti si moj parmezan, parmezan moje duše.
Moj sir, sir mojih dana, s obzirom da sam najveći obožavatelj sira.
Možeš li zamisliti da itko piše o muškarcu kao o siru, znam, to mogu samo ja, i zato me voliš!?
Zato sam ti slatka i dopadljiva, jer sam mozzarela na tvojoj pizzi!
Ovaj tekstualni manevar neće ući u književne anale, ali svakako je dopadljiviji od sladunjavih rimica,
jer ovo je životna ekspresija.
Realno je jesti bolonjez, ali što je bolonjez bez ribanca, ha?
Kao palačinka bez punjenja, aha, da !


21:57 Komentari (8)




Svijet za nas


Imam tu jednu zlatnu čašu u obliku suze, naime volim imati različite stvari, ali u jednom primjerku, odnosno volim imati različite tanjure, žlice, vilice, šalice itd, ne, to uopće nije bitno, ali je bitno utoliko što prikazuje moju osobnost, a moja je osobnost takva da sve ljude vidi kao jedinke, i upija i traži različitosti, jedinstvenosti, osebujnosti, zato volim da svatko tko dođe u moj dom, da ima svoj tanjur, svoju boju, svoj oblik, jer im ja to dodjeljujem, jer im želim pokazati koliko su posebni za mene, a ti, ti si moje oko, najposebniji od svih. Ne stoga što bi to bilo uistinu tako, razumski tako, već jer si u mom srcu posebniji od svih, da mi pošalju najzgodnijeg, najtalentiranijeg, najbogatijeg tipa, rekla bi mu, oprosti, ali ti nisi taj.
To je jer nijedan nije ti.
Najtoplija je misao i spoznaja, upravo i baš ona da si ti moja mrvica nježnosti, ona koja raste kad ju se prigrli, i nimalo ne sumnjam da si u mom naručju najveći ratnik, najsnažniji borac, najveći čovjek, jer kako ne bi bio, kad vjerujem u tebe?
Kako bi me ti ikada mogao obeshrabriti?! Ne, ne bi mogao, znam da ćeš učiniti sve što možeš da u meni budeš najbolji ti.
To je sve, baš i upravo to, spoznaja da smo upoznali, spoznali tu osobu, to biće koje je u nama odlučilo razviti svoje ja.
Kao i mi u njegovom. Tako mi postajemo dvojna maternica koja rađa jedan svijet! Svijet za nas!


19:57 Komentari (3)




Onda kad sve jednostavno je


Noćas je pao snijeg, odjednom sva ta bjelina, i ja samo promatram kroz prozor tu ljepotu i pitam se gdje si?
Promatraš li i ti te sitne pahuljice, kao da na nebu postoji divovska domaćica, jedna bakica sijede kose, koja prosipa šećer u prahu
kroz sito, i mi smo poput kolačića obasipani nježnošću jedne namjere?
Osjećam te, ti ne možeš umaći tome, ti ne možeš nestati iz moga svijeta, ti ne možeš ne postojati, ti ne možeš ne biti.
Ta me spoznaja silno tješi.
U toj spoznaji raspoznajem tvoje korake koji te vode ovdje, tu, u ovu sitnu točkicu supostojanja.
Dok ležim u krevetu, sklupčana poput ježa, moja kosa se našušuri, kao da uistinu imam bodlje, kao da sam ježica,
i osjećam tvoj dah na svom vratu, tvoje prste u svojoj kosi, tvoju toplinu oblijepljenu za moje tijelo.
Dobro je, sasvim je dobro i ugodno, znam.
Znam, jer toliko je bilo dana kad sam uistinu bila sama, sama bez ikoga i ičega, sama prepuštena samoj sebi.
I samu sam sebe voljela, ali ti me voliš drugačije, ti me voliš kao što muškarac voli najposebniju od svih.
Tu, tu si me pridobio, tu sam ti se odlučila predati, jer sam u tvojim očima vidjela da sam za tebe sve što ti možeš zamisliti, dapače
i više od toga.
Nikad me nitko nije promatrao tako, kao da sam mu sve, kao da sam luksuz da, ali kao da sam sve, ne, mislim da ne!
Jednostavna rečenica, a u njoj su tolike dubine i toliki ponori, tolika bespuća.
Imam odgovornost prema tebi, imam odgovornost čuvati te i njegovati, kao što to žena koja voli može i zna.
Ti i ja, mi se više ne možemo razdvojiti, ne možemo se raspetljati, tu više nema povratka na stare postavke.
Kad jednom stisneš dopusti, gotovo je!
Od prvog trenutka to oboje znamo, zato smo se od toga odvajali, prvo ja, pa ti, pa ja, pa ti, uvijek bježimo jedno od drugoga,
da bismo se još jače sunovratili jedno u drugo.
I zato, vrijeme ne postoji, ne postoji ništa, ništa osim tog vraćanja i sklapanja i suživljenja.
Ne trebaju nam ni mobiteli, računala, aplikacije, telefoni, e-mailovi, sms-ovi, videopozivi, ti i ja se u stvarnom svijetu uvijek pronađemo.
Uvijek dođemo na istu adresu, koja je bez adrese.
I zato sam se jutros probudila zaležana na tvojoj strani kreveta, zaspala sam ti na ruci, nadam se da ti nije utrnula i da nije jaka bol.
Ako i je, ti ćeš herojski podnijeti taj osjećaj, jer je satkan od mene.
Satkan od svega što će se tek odviti, jer mora, jer to jednostavno je.

p.s. na radiju Sinatra, That's life...



13:13 Komentari (5)




utorak, 06.12.2022.

Blog jučer, danas i sutra !


Mojih 16 godina na blogu ne spominjem da bih sad nešto sebe uzdizala iznad svih ili nešto slično, postoje ljudi koji su od samog početka ovdje, no isto tako ponosna sam i sama na sve ove godine koje sam tu...bilo je nekih duljih pauza, ali moj me blog uvijek čekao, blog je moja sigurna zona, moje utočište, moj dnevnik. Blog je za mene bio svojevrsno oslobođenje i izlazak u svijet, u neku vrstu javnosti, jer budimo realni blog je svojevremeno bio nov, uzbudljiv, samim time intrigantan i zanimljiv široj javnosti, nije isto ako svoje misli, svoje pjesme ili svoje tekstove, eseje, fotografije ili bilo koju vrstu umjetničkog izražaja čuvaš u svoja četiri zida ili ih eventualno dijeliš s par prijatelja, ili to isto objaviš javno, a blog je javan, dostupan i zanimljiv i dan danas, iako nije kao što je to bio u samom počecima, ali blog je s odmakom postao vrlo vrijedan alat, gdje se mogu pronaći talenti, ako ništa drugo zanimljivi ljudi, ljudi koji iznose stav, mišljenje, ljudi koji govore, nude svoje ja...Divim se svim blogerima koji su prisutni jer su bili spremni i još uvijek su spremni iskoračiti iz svoje zone sigurnosti, spremni su dijeliti sebe...a to nije baš tako mala stvar, kao što se to misli!
Naime kada dijeliš ono što ti jesi, što možeš dati, ti se izlažeš čitavim bićem, a nekad to zna biti bolno!!!
Ono što želim reći je da se blogu treba odati priznanje, mnogi od nas ne bi ostvarili poslove, ciljeve, ideale, snove da se nismo uključili u blog zajednicu. Upravo i zato uvijek sam vjerna blogu, jer je blog za mene kao što je maternica za plod...mjesto u kojem sam se razvijala, učila o sebi o drugima, da bi na kraju ispala ja ja! Zato se nadam i vjerujem da će blog i dalje opstati, barem opstati ovakav, kao mjesto gdje ljudi mogu nešto dati...
Dati sebi i drugima!


07:57 Komentari (15)




ponedjeljak, 05.12.2022.

Možeš li odabrati ?

Čitavo vrijeme čitam, od kad te nema čitam, tebe nema, ti nisi tu, samo ja i knjige, knjige i ja!

(Odnosno Ja-Magarac!
Sjetila sam se svog učitelja koji je bio zbilja grozan i kojeg nisam podnosila, Ante, Ante zlostavljač!
Meni je i dan danas žao što to tako moram reći, ali taj čovjek u meni nije ostavio nijedno dobro sjećanje, bio je
oštar, grub, patrijarhalan!
On me nikada u ničemu nije podržao, nikada me nije zainteresirao, nikada me podržao, koja šteta!
Koji jad od učitelja!
Jedino sjećanje na njega koje je baš upečatljivo je da me je povukao za rep i rekao mi je da sam: guska!
I samo zato što nisam nešto pročitala dobro!
Oprostila sam mu sve, ali Ante moj, tebi ni Antun Padovanski nikada neće moći pomoći da se dočepaš Zlatnih dvora tek tako!)

Knjige rastu poput pješčanih kula, što iz knjižnice što iz knjižara, što iz bilo kojih drugih izvora.
Ako ćemo pričati o knjigama, da, da, da, postoje i dileri za knjige, srećom to je legalno, a ja, ja ih poznajem.
Ono što volim je da mi razno razne knjige dolaze pod prste, i pod vidno polje, pa onda sama kažem ti da, ti ne, nažalost ne.
No dopuštam, prepuštam se svakoj knjizi kao što bi se prosječna djevojka prepustila ljubavnoj vezi, s tim da su knjige često nezaboravni ljubavnici.
U mom čitateljskom iskustvu rijetko sam kad ostala nezadovoljena, odnosno razočarana, ali to je stoga što ne glumim pretencioznost.
Dopuštam si red kvalitetnog intelektualnog štiva, pa onda onog zabavnog, naime ljudi se često srame zbog ''jeftinijeg'' štiva, a zapravo u njemu bi mogli
saznati, spoznati, vidjeti jednu drugu perspektivu koja bi im mogla pomoći da postanu bolji...
Ne samo bolji čitatelji, pisci, već bolji ljudi, no, tko uistinu danas čita da bude BOLJI čovjek?
Kao da svi žele samo biti veći i bolji brojevi...

Ovo ti sve govorim u mislima, ali kao da ti uistinu jesi tu, ti baš ti.
Kao da znam, ma kao da vjerujem da bi me snažno zagrlio nakon ovakvog ludog dana.
Dana u kojem su kruške i jabuke upale u istu zdjelu s krastavcima i ciklom!
Tko bi ti odabrao biti, da znaš i možeš odabrati?!


22:47 Komentari (4)




petak, 02.12.2022.

Dok trajanje je


Jesi li ikada kao ja, sjedila odmah iza vozača u autobusu i da li ti je ikad kosa bila preko naslona, ha?
Jesi li tek tada pomislila kako to nije sasvim u redu, jer to je naslon i netko bi se trebao uhvatiti za isti, ha?
Nisi možda obraćala pažnju na to, nisam ni ja do večeras.
Naime večeras sam se ušuškala u sjedalo iza vozača, slušalice su mi davale glazbenu podlogu, na satu u autobusu je bilo 16 sati i 30 minuta ili tako nešto,
koja sjajna besmislica, naime točno je vrijeme bilo 21:11.
Nije me smetalo, ništa me nije smetalo, dapače, s lijeve strane imala sam sedam knjiga, a sa moje desne strane nalazilo se ruksak s mojim intimnim stvarima, ja sam dakako bila u sredini, koljeno sam oslonila o kabinu, i tako nekako neobjašnjivo spetljana, u polusjedećem-poluležećem položaju putovala sam stanicama...
Samo sam promatrala, udisala i bila prisutna.
Promatrala sam mrak i svijetlo kako se miješaju, kako se nadopunjuju i kako je.
I shvatila sam da i sama jesam.
Čak su i neonske reklame lijepe, baš lijepe jer su one ono što su zvijezde nebu, pečat gradu.
U sebi sam govorila, vozi sporo, vozi sporije, molim te, samo vozi sporo, da što duže traje...
I onda sam iskočila van, sasvim probuđena ali sa svim tim emocijama unutar duše, pa sam pomislila samo jedno:
kako bi bilo lijepo da si bio tu, da si me barem držao za ruku, da si me barem osjećao dok ja osjećam svijet oko sebe!
Znala sam večeras kao što znam već danima, da ne možeš izbjeći neizbježnu mene, i zato ti dopuštam da dođeš do daha,
jer oboje znamo da ja jesam, ja sam ona koja te dovodi do toga, do trena kad ne udišeš ništa osim mog parfema, moje mene i od toga svojevoljno i
svojeglavo načiniš naše ja za nas da trajemo dok trajanje je...


22:57 Komentari (5)




Transformacije


U ovakvim danima, kada su magle uobičajene kao što su ljeti sunčani dani, pomislim koliko je vrijeme rastezljivo poput žvakače gume.
Ljeti sve je ubrzano, sve je u nekoj forci, a sada u ovo jesensko-zimsko vrijeme dani se čine bezglavi, kao da traju i traju i kao da nikada neće proći,
a hoće, svi mi dobro znamo da hoće. Ponekad zapnem u takvom danu, sjednem na pod, promatram kroz prozor, samo promatram i vježbam prisutnost.
Na trenutak osjetim zahvalnost što mogu, što sam tu slijepljena s ovim tamama, jer iz njih uvijek izraste nešto veće, nešto čarobnije.
Jesen je samo kukuljica. A hoćemo li mi postati leptir, to ovisi samo o nama.


13:57 Komentari (6)




U oku njenog oka



Mrvice moja, dlanoćom obgrljena, nježno moje i neizrečeno moje!
Mi ne možemo ovako, mi ne postojimo, ako...
Ako me ne pogledaš još jednom, kao što si me pogledao već stotinu puta.
U svakom tom zavežljaju strasti i ludila...već znamo što, što je...
Prostro u oku njenog oka...


07:07 Komentari (3)




četvrtak, 01.12.2022.

Moji ljudi

Naime postoje dvije vrste ljudi, oni Danielini i oni koji to nisu.
Pa danas sam shvatila koji su to Danielini ljudi, ti svakoga dana vade kristalne čaše koje su naslijedili od bake ili prabake,
porculanske šalice, tanjure i srebrni beštek!
Pa da, jer život je sada, danas je slavlje, danas je NOVA GODINA, DANAS JE ROĐENDAN, DANAS JE DAN!
Svakoga dana većina ljudi zaboravi biti prisutna i radovati se, veseliti se, nego uvijek je to neka odgoda za neki datum,
a kad taj datum dođe : bananČina! I tad ispadne sve nja-nja, nekad dobro, nekad polu-dobro jer se ljudi pokefaju i tako to!
I meni su nekad najljepše čaše stajale na policama, sve do onog potresa, pa kad mi je potres slomio tri od šest najdivnijih čaša ikad,
samoj sam sebi rekla, ma nikad više! Nema šanse! Od sada koristim svoje najfinije posuđe za svakodnevni život, jer upravo taj svakodnevni život treba boja, jer što mi to stalno odgađamo? Ne želim više ikada odgađati išta. Sada želim biti najbolja i imati najbolje u sada, jer jučer je uistinu prošlo, a sutra, pa bome tko zna što će biti sutra, a sada, a sada u ovom trenutku mogu sve! Baš sve! Mogu se smijati, piti dobra pića, ukusnu kavu, dobar čaj, jesti savršeno lisnato tijesto punjeno sa sirom, uživati s ljudima koje volim! Sada i danas, ovoga trenutka mogu nazvati prijatelje i reći im koliko mi je stalo do njih! Sada mogu ići s najboljom frendicom po njenog sina u vrtić i zezati ga, i osjetiti njegovu toplinu i ljubav kada me vidi...i prijateljičin sin mi može obojati dan, jer upravo danas tako je i bilo...danas je divan David bio kraljević moga dana! Koliko sam samo sretna, koliko je to blagoslova, a opet, a opet mogla sam sve to odbaciti, zanemariti i praviti se da to ne postoji...mogla sam svoj dan obojati sivilom i svim gluparijama koje su do određene granice prisutne i u mom životu, ali zašto, zašto bi one morale nadjačati ovo ljepše, bolje, toplije? Uopće me ne zanima, ništa me ne zanima osim kraljevića Davida koji mi je dao ruku i vodio me kroz autobus kao da zna kojim putem moramo poći, oni je mali vođa, već ga vidim, snažan i dominantan, neće taj nikome dopustiti da kroji njegov život...nisam li sretnica što imam takvog malog-velikog prijatelja na ovome svijetu? Jesam i još kako, ali još sam veća sretnica jer imam njegovu mamu, moju Vesnu, onu koja nagoviješta proljeće, ona prava ovnica...moja druga polovica duše...


22:37 Komentari (9)

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>