utorak, 17.01.2023.

Novo poglavlje ( Sole/Sunce)



Nadam se da si me pronašla, mene u ovom pismu, u ovim riječima, inače si ti ta koja piše meni i sad kad smo se oboje smirili, nadam se da si se i ti smirila, ja jesam, sigurno, (obećajem ti da jesam!) shvatio sam da moram progutati svoj ponos i prići ti, ne dopustiti da ikada više čekaš, ali znam da bi mi teško pružila šansu za razgovor, zato sam se odlučio ovako, znam da će tvoja znatiželja presuditi.
Ti trebaš, znam da trebaš muškarca u meni, a ne slabića, a bio sam slab, u svim onim prošlim trenucima htio sam se prikazati jakim, a zapravo sam bio slab, plašio sam se svega što bi zbog tebe morao učiniti, zbog tebe moram mijenjati ne samo sebe već i čitav svoj svijet, a to, to je došlo tako brzo, iznenada i umjesto da ti kažem da želim ići korak po korak, polagano, učinio sam najgluplju moguću stvar, namjerno sam ti tražio najsitniju moguću manu, samo da bi ti je nabio na nos i da bi te povrijedio, i onda sam ti dao taj glupi ultimatum koji ni sam ne znam kako mi je pao na um, sada se zbog toga kajem, ne shvaćam ni sam kako sam mogao biti tako nesiguran, jer jesam, bio sam nesiguran, ne, ne činiš ti mene nesigurnim sa svojom sigurnošću, već sam osjetio da uz tebe moram biti bolji, ne samo zbog tebe, već i zbog samoga sebe, tebe se mora zaslužiti, to mi je sasvim jasno, jadno je od mene što to nisam niti pokušao, zbog toga se sramim samoga sebe. Zbog toga te ne mogu pogledati u oči, zato što sam ispao kukavica, a istina je takva da bi mi trebala biti čast što se takva žena pojavila u mom životu i što mi je uopće dopustila da joj priđem, zbilja to mislim, zbilja to osjećam. Ti si neprocjenjiva, mislim da neću pretjerati što ću napisati da si za mene od iznimne vrijednosti, kad mi priđeš kao da me obasja sunce i njegova toplina, u tim se trenucima osjećam živ, uistinu živ.
Nadam se da ćeš mi jednom oprostiti.

p.s. pisat ću ti sve dok mi jednog dana ne odgovoriš.

A!
17:17 Komentari (7)

<< Arhiva >>