Danielaland : Svevremenski let

ponedjeljak, 16.01.2023.

Novo poglavlje ( Ispoèetka)

Danas sam se vratila u šumu, duboko u šumu, neko vrijeme nisam mogla dolaziti jer ga nisam željela susresti. Ne nakon svega što smo si rekli, ne nakon što smo povrijedili jedno drugo. Danima sam razmišljala o tome, kako se dvoje ljudi kojima je stalo jedno do drugoga mogu na tako glup naèin povrijediti? Onda sam shvatila da oboje nosimo traume iz prošlosti i da nas te traume sprjeèavaju da budemo do kraja svoji. I onda sam se odvažila, iako sam dobro znala da æe me ta ista šuma podsjetiti na sve one trenutke koji su bili lijepi i naši i da æu ih ispoèetka proživljavati, a sada, sada ih nema, osim u prisjeæanju. Smola! Kao sol na ranu, veæ kad sam odlazila kuæi, prošao si mi ususret, nisi bio sam, bio si s nekim èovjekom, samo smo se pogledali i nijemo kimnuli glavom. Gdje je nestala ona toplina, ona nježnost i ono išèekivanje? Kako se u jednom jedinom trenutku sve može tako lako urušiti? Svatko treba preuzeti odgovornost za sebe. Užurbano sam prošla pored našeg mjesta i odjednom sam ugledala kuæicu od kamena, nije to bila kuæica, kao kuæica, više kao zaklon, prišla sam da je fotkam i odjednom sam ugledala u njoj komad papira, pismo, bilo je to pismo! Idemo ispoèetka, pomislila sam, duboko sam udahnula i osjetila sam da je namijenjeno meni, znala sam, znala sam, znala sam...