|
Jutros sam te sanjala, sanjala sam te kako mi prilaziš, naglo sam se trgla iz sna i pustila sam to.
Nakon niza trivijalnih poslova, u zadnji sam tren odlučila otići u šumu, šuma mi je trebala, šumi pripadam, kao što moru pripadam kad sam na moru.
Morala sam, jer Badnjak je bio divan, sunčan i bistar, vedar.
Pomislila sam, on će danas biti tamo.
On će doći.
Stavila sam samo malo maskare i pudera, i sredila sam si kosu, koju on toliko voli,
i uvijek je zamjećuje.
I da, bio si tu.
Sve je utihnulo osim naših riječi.
Nisam mogla vjerovati da si se vratio, došao si, došao si kao iznenađenje.
Znao si koliko će mi to značiti.
Nasmijala sam ti se.
Taj je zagrljaj trajao satima, još uvijek traje, znam da si sada došao da ostaneš.
I da si moj božićni poklon, jedinstveni.
Moj udah, moje uzbuđenje i izdah.
p.s. i ti si mi prvi čestitao Božić, zbilja baš ti...
|