|
Oblačim jaknu, rukavice, šal, bez kape, ne volim kape, nikad ih ne nosim, obuvam tenisice i krećem.
Krećem prema šumi, ta me šuma uvijek bliži s tobom, na kraju šume te pronalazim više svojim.
Tu sam šumu ponovno otkrila s tobom, nikakvih prijestupa nije bilo, ja u šumu trčim, kad izađem iz nje,
ti si ponekad tu, u biti uvijek dođem u točno vrijeme kad ćeš ti biti tu.
To je igra koju oboje znamo. Ti mi govoriš kojim ćeš danima biti, ja sama pogodim vrijeme.
A nekad nas vrijeme samo zagrli, strpa nas u vreću zajedničkog postojanja kao što tete u vrtiću skupljaju klince
kad trebaju ići na ručak i i na spavanje.
Ponekad mi se čini da smo ti i ja baš poput zaigrane djece.
Ti vrlo ozbiljniji od mene, konkretniji, samim time oprezniji, ti koji točno odmjereno govoriš i zapažaš:
danas imaš drugačiju frizuru, sunce i more su ti posvijetlili kosu?
Kako fino mirišeš, to je voćni parfem? Breskva kažem!
Postavljaš mi mnoga pitanja, a ja se ponekad inatim kao djevojčica, dok sam nekad točno odmjerena.
U svakom slučaju znam da voliš moj karakter, on te silno zabavlja.
Jednom sam femme fatale, drugi sam put poput vile, prvo konkretna žena, a onda tvoja Zlatokosa.
A ti, ti si moj Medo. Tako te zovem unazad godinu dana kad te zadirkujem, kad si mi blizu.
Kad si mi toliko blizu da ne mogu podnijeti tu blizinu, kad osjetim kao da ću se onesvijestiti.
Kad osjetim tvoje fizičko biće nadohvat ruke, ali mi nismo sami, nismo sami, i tako se to nismo sami često odvije,
pa sve ostane visjeti u zraku. I oboje, sad je jasno, oboje odgađamo onaj trenutak u kojem ćemo se bespovratno pretvoriti
u jedno tijelo, jednu energiju, kad ćemo zajedno leći jedno u drugo.
Ljubavnička tajna.
Hladno je, vani je hladno, zima je oštra i obrazi su mi crveni, pomišljam koliko još dana treba proći do ponovnog susreta.
Do trenutka koji vrtim u svom umu, do trenutka kad ću te po prvi put poljubiti, jer hoću, sad je to već sasvim jasno.
To je pitanje trenutka. Poljubiti ću te nježno kao što jutarnja zraka sunca poljubi površinu mora.
Poljubit ću te nježno kao što kišna kap klizi niz trešnjin plod. Poljubit ću te najsitnijim i najmekšim poljupcem na svijetu,
kao da mi život ovisi o tom poljupcu. Kao da nas budim iz tisućljetnog sna. Iz sna u kojem smo bili jer nije bilo nas,
a sada odjednom sve buja, sve navire, sve nosi pred sobom, nezaustavljivi val ljubavi.
|