Imam tu jednu zlatnu čašu u obliku suze, naime volim imati različite stvari, ali u jednom primjerku, odnosno volim imati različite tanjure, žlice, vilice, šalice itd, ne, to uopće nije bitno, ali je bitno utoliko što prikazuje moju osobnost, a moja je osobnost takva da sve ljude vidi kao jedinke, i upija i traži različitosti, jedinstvenosti, osebujnosti, zato volim da svatko tko dođe u moj dom, da ima svoj tanjur, svoju boju, svoj oblik, jer im ja to dodjeljujem, jer im želim pokazati koliko su posebni za mene, a ti, ti si moje oko, najposebniji od svih. Ne stoga što bi to bilo uistinu tako, razumski tako, već jer si u mom srcu posebniji od svih, da mi pošalju najzgodnijeg, najtalentiranijeg, najbogatijeg tipa, rekla bi mu, oprosti, ali ti nisi taj.
To je jer nijedan nije ti.
Najtoplija je misao i spoznaja, upravo i baš ona da si ti moja mrvica nježnosti, ona koja raste kad ju se prigrli, i nimalo ne sumnjam da si u mom naručju najveći ratnik, najsnažniji borac, najveći čovjek, jer kako ne bi bio, kad vjerujem u tebe?
Kako bi me ti ikada mogao obeshrabriti?! Ne, ne bi mogao, znam da ćeš učiniti sve što možeš da u meni budeš najbolji ti.
To je sve, baš i upravo to, spoznaja da smo upoznali, spoznali tu osobu, to biće koje je u nama odlučilo razviti svoje ja.
Kao i mi u njegovom. Tako mi postajemo dvojna maternica koja rađa jedan svijet! Svijet za nas!
|