U ovakvim danima, kada su magle uobičajene kao što su ljeti sunčani dani, pomislim koliko je vrijeme rastezljivo poput žvakače gume.
Ljeti sve je ubrzano, sve je u nekoj forci, a sada u ovo jesensko-zimsko vrijeme dani se čine bezglavi, kao da traju i traju i kao da nikada neće proći,
a hoće, svi mi dobro znamo da hoće. Ponekad zapnem u takvom danu, sjednem na pod, promatram kroz prozor, samo promatram i vježbam prisutnost.
Na trenutak osjetim zahvalnost što mogu, što sam tu slijepljena s ovim tamama, jer iz njih uvijek izraste nešto veće, nešto čarobnije.
Jesen je samo kukuljica. A hoćemo li mi postati leptir, to ovisi samo o nama.
|