|
Naime postoje dvije vrste ljudi, oni Danielini i oni koji to nisu.
Pa danas sam shvatila koji su to Danielini ljudi, ti svakoga dana vade kristalne čaše koje su naslijedili od bake ili prabake,
porculanske šalice, tanjure i srebrni beštek!
Pa da, jer život je sada, danas je slavlje, danas je NOVA GODINA, DANAS JE ROĐENDAN, DANAS JE DAN!
Svakoga dana većina ljudi zaboravi biti prisutna i radovati se, veseliti se, nego uvijek je to neka odgoda za neki datum,
a kad taj datum dođe : bananČina! I tad ispadne sve nja-nja, nekad dobro, nekad polu-dobro jer se ljudi pokefaju i tako to!
I meni su nekad najljepše čaše stajale na policama, sve do onog potresa, pa kad mi je potres slomio tri od šest najdivnijih čaša ikad,
samoj sam sebi rekla, ma nikad više! Nema šanse! Od sada koristim svoje najfinije posuđe za svakodnevni život, jer upravo taj svakodnevni život treba boja, jer što mi to stalno odgađamo? Ne želim više ikada odgađati išta. Sada želim biti najbolja i imati najbolje u sada, jer jučer je uistinu prošlo, a sutra, pa bome tko zna što će biti sutra, a sada, a sada u ovom trenutku mogu sve! Baš sve! Mogu se smijati, piti dobra pića, ukusnu kavu, dobar čaj, jesti savršeno lisnato tijesto punjeno sa sirom, uživati s ljudima koje volim! Sada i danas, ovoga trenutka mogu nazvati prijatelje i reći im koliko mi je stalo do njih! Sada mogu ići s najboljom frendicom po njenog sina u vrtić i zezati ga, i osjetiti njegovu toplinu i ljubav kada me vidi...i prijateljičin sin mi može obojati dan, jer upravo danas tako je i bilo...danas je divan David bio kraljević moga dana! Koliko sam samo sretna, koliko je to blagoslova, a opet, a opet mogla sam sve to odbaciti, zanemariti i praviti se da to ne postoji...mogla sam svoj dan obojati sivilom i svim gluparijama koje su do određene granice prisutne i u mom životu, ali zašto, zašto bi one morale nadjačati ovo ljepše, bolje, toplije? Uopće me ne zanima, ništa me ne zanima osim kraljevića Davida koji mi je dao ruku i vodio me kroz autobus kao da zna kojim putem moramo poći, oni je mali vođa, već ga vidim, snažan i dominantan, neće taj nikome dopustiti da kroji njegov život...nisam li sretnica što imam takvog malog-velikog prijatelja na ovome svijetu? Jesam i još kako, ali još sam veća sretnica jer imam njegovu mamu, moju Vesnu, onu koja nagoviješta proljeće, ona prava ovnica...moja druga polovica duše...
|