|
Ponekad se čini da je moj dom u knjigama, u riječima, u rečenicama, metaforama, u svjetovima koje su stvorili drugi ljudi,
pa se tamo negdje pronađem, otvorim stranicu, ušuškam se, utoplim i to je to.
Tu sam ja.
Da, doima se često da se pronađem u drugim ljudima, u tuđim stvaranjima i uvijek me to oraspoloži, tada, znam kako je ovaj život lijep jer postoji ta čarolija, ta nit i to što se može doseći...samo se treba otvoriti prema tome.
I zaboravim na sve u svom krevetu, predana tim minutama koje prerastu u sate, pa onda odjednom shvatim prošla je večer, odavno je nastupila noć, stiglo je jutro...sedam, osam sati u komadu bivaju kao rukom odneseni i ponovno nova stvarnost je tu...
Nov dar za krenuti i pronaći ispočetka novo sve.
|