|
Od jedan do sto, pitam te?
Sto, kažeš istoga trenutka!
Nadodam sto i sedam!
Sto deset!
Nasmijem se i odem...
Vrtlog. Potop, smak svijeta.
I onda u toj magli, žutom otpalom lišću ispružim ti dlan.
Primio si ga!
Čvrsto!
To je to!
Fizički, iskoračila sam iz svoje zone komfora.
I odjednom, dotaknem ti bedro.
Ugasio si svijetlo i ništa se više nije dogodilo, ništa grešno.
Kad si odlazio, potapšala sam ti zadnjicu.
Znao si da sam prekinula celibat srca!
Celibat dug četiri ljudske godine...
|