|
Osjećaš li koliko te osjećam?
Prvo su me privukle tvoje oči, samo tvoje oči, bez riječi.
Šutnja.
Volim kad šutiš, kad ne mislimo, kad je tišina ta koja nas privlači jedno drugome,
tišina kao omča jedne ljubavi.
Ni jedan jedini korak.
Ni jedan jedini fizički dodir.
Samo poziv.
Dva dana minus, dva dana plus.
Frustrirana sam što nemamo vremena, rekla sam ti.
Kimnuo si glavom.
Super si se dotjerala.
Hvala ti.
Hvala.
Stvarno ludo što mi to govoriš u ovim trenucima kad sve visi
o nit moje ljutnje.
Naljutila sam se, strašno sam se naljutila.
A onda si mi priznao, izvukla sam to tvoje priznanje.
Još toliko moram raditi na vlastitom uvjerenju.
Tko vozi? Ja ?!
Ne, ja vozim!
Tko koga čuva?
Možda, možda, možda...
Ponovno nemam pojma i zaboravila sam tvoj intelekt.
|