Danielaland : Svevremenski let

utorak, 26.04.2022.

Dan prije sutra

Ispod prstiju klize zadnje minute dana�njeg dana
indigo se razlilo preko bijelog papira
tiho di�em i jo� ti�e vri�tim
sve bi �eljela
sve bi tra�ila
sve bi uzela
a samo �to mogu
samo �to �u u�initi
biti �e tek jedno uzbu�enje
koje �e odrediti smjer ne�ijeg pogleda prema meni
I jo� �u jednom ustati iz mora
sva mokra i predana
pa iznijeti alge satkane od misli
za jedan jedini zemaljski ples
ne�u se skrivati u dubinama
biti �u prisutna u zamahu ki�nog neba pred potop
jer potopiti �e se sve �to sam kadra biti
u jednom jedinom si�u�nom trzaju hrabrosti
pa opet samo je jednom uvijek jednom
i neka jednom bude ovo izme�u nas dvoje
dva krhka i sna�na bi�a
neka ova torta bude slatka sla�a od meda
sla�a od javorovog sirupa
neka crno izmami osmijeh i strast
a bijelo neka sakrije sve �to bi drugi �eljeli dotaknuti prstima
samo mala jedna mala velika tajna
kao kamen temeljac jednoj vje�nosti kojoj se nisam nadala ranije
ali uzela sam je
podigla iz blata
obrisala je i ula�tila
koliko god joj bio rok trajanja
neka bude bude bude
madrac na kojem �emo odmoriti bolna le�a samopostojanja

23:47 Komentari (1)

petak, 22.04.2022.

Sretno stigni ku�i, �apne� mi mislima

Kao kultna scena sa Sharon S.
dan je bio ba� takav, osim �to se nosilo crno
Jer �esto dopu�tam samoj sebi da izmijenim planove
ba� u zadnji tren, po nekoj finoj niti koja lijeno drijema na dnu trbuha
pa se onda odjednom razbudi i stigne mi do srca
i onda srce zna �to mu je �initi
male, slatke ludosti
Ja sam tvoja uzbudljiva sila, vidim to dok stoji� pored mene
Volim �to si dovoljno visok pa moram stati na prste
kako bih ti dotakla kosu
dotakla kosu
samo malo dotakla kosu
tvoju tamnu i gustu kosu
Sjetila sam se odjednom kako mi je jednom u prolazu
jedna ciganka gatala
tvoj mu�karac �e imati crnu kosu i sme�e o�i
a ja sam joj se rugala: kriva prognoza, kriva prognoza!
niti sam voljela sme�ooke, niti crnokose
a eto sada, ve� danima ludujem
za tim tvojim �okoladnim o�ima
i tvojom crnom kosom
Dok si mi tako blizu, dok govori� i dok me upija�
pitam se koliko smo dugo �ekali ovaj trenutak
i kako je uop�e mogu�e
da dva nepoznata bi�a stignu u jedan jedini, topli trenutak
Pri�am ti o svemu,
o ju�era�njoj nesre�i koju sam izbjegla jer je voza� bio sabran
iako je voza�a kombija nazvao majmunom
i o tome kako se danas �ena spucala u �ivicu dok sam kora�ala
kao ratnica s desnim ogoljenim bedrom
Bedrom u koje su buljili i mu�karci i �ene
jer takva je suknja drska
Promatramo zajedno tu �udnu realnost
ja to�no znam tko si i za�to me ovako �udi�
�ujem tvoje misli kako se ljube s mojima
mi smo ve� negdje drugdje
Ve� imamo sve o �emu sada samo naga�amo i ma�tamo
Smijem se pokretima tvojih ruku
to tvoje V koje izvodi� da bi me izazvao na dvoboj
ali �ekaj, mi nismo sami
�to si to promrmljao pitam te?
Ima� ne�to crno...znam da imam, znam da imam...
Jesam li dobro vidio?
Ima� li dobar vid?
Ne znam �to si vidio!
�to misli� da si vidio?
Isprevr�em tvoje rije�i, jer te �elim nagovoriti na bijeg.
Ti mora� pobje�i sa mnom, mi moramo obletjeti Mjesec!
I u�em kroz portal da se preodjenem, to�no znam �to ti moram prirediti,
kako te i �ime obgrliti,
ti se �udi� toj nagloj promjeni
ta jo� malo�as si bila zavodnica, zavodnica s jasnom mjerom,
a onda odjednom ta tvoja �ednost pretvori se u pu�a gola�a!
Abrakadabra!
Tajni sastojci za juhu od ki�nog popodneva!
Pogledaj, pogledaj, vidi� da nema ni�eg crnog!
Zbilja nema crnog ponavlja�.
�ekaj, �ekaj, �ekaj ali nema ni�ega.
Znam da nema ni�ega, jer nema crnog, smijem se.
Jesam li dobro vidio?
Danas mi stalno ponavlja� to pitanje, stalno, stalno, stalno...
Ne znam, ne znam �to vidi�, a �to ne vidi�?!
Bijelo?
Poka�i, zahtijeva�!
Pa poka�em, ti se sjeti� naslova moje ju�era�nje pjesme!
Dobro je �to si ga ponovio, pomi�ljam.
Sve si u�inila zbog slova V, jesi li?
Naravno da jesam.
I pogledala si, ovaj put jesi!
Za tebe, pomi�ljam, ali ti ne govorim.
Ostavimo ovo za drugi put.
Naravno ka�e�, naravno!
Ki�a prestane padati, a ti mi ugrije� trticu pogledom,
i isprati� me uz penjaju�u ulicu.
Sretno stigni ku�i, �apne� mi mislima!

23:57 Komentari (6)

�etvrtak, 21.04.2022.

Gordijski �vor i Venerine rupice na le�ima

Jutros smo Ana i ja umalo do�ivjele nesre�u voze�i se u autobusu,
u zadnji je tren voza� skrenuo u drugu traku da ne udari kombi ispred nas,
na trenutak kao da se zemlja zaljuljala,
�udan je osje�aj kad za dlaku izbjegne� udes, pita� se �to bi bilo da?
Ni�ta spektakularno, zabili bi se, dobro protresli i netko od nas bi ostao kao svjedok
dok ne stigne murja.
Koji po�etak dana, a onda odjednom niotkud,
kao da si pao s neba, kao da si padobranac
stigao si, samo si se pojavio s crnim ki�obranom,
za�trecalo me u dnu trbuha i ni�ta vi�e nije bilo bitno,
pratila sam ti korak koji je zaigran i dje�a�ki, radostan,
nisam ti dotakla rame, nisam te dozvala, krenula sam u drugom smjeru,
znala sam, srest �emo se ve� kasnije,
sudbina nas je svezala u gordijski �vor.
Stra�na glavobolja, ne mogu disati, ne mogu pri�ati, samo �kiljim
i odjednom te ugledam, ipak te ugledam
tvoje lice poprima srda�an osmijeh, na trenutak pomi�ljam
ovaj je �ovjek zaljubljen u mene,
o�i ti blistaju, izgleda� pomalo pospano i sanjivo,
voljela bih te takvog uvijek ispo�etka susresti.
Pri�amo, tek malo vi�e i malo manje, ali dovoljno,
sasvim dovoljno da vidi� kako grlim samu sebe,
kako pijem kavu, kako bacam limenku u sme�e,
a ti, ti kao da me vidi� po prvi put.
Taj pogled tako bijel i sna�an, kao ulica nakon bure,
govorim ti, citiram samu sebe iz jedne stare pjesme:
mogla bih ti malo umrijeti...
A ti ve� gleda� kao da �u uvijek ostati i biti tu.
Doktore, pomi�ljam...
Nisi valjda u drugom stanju, ha?
Nasmijava� me, na svoj ponekad smotani na�in.
A znam da provjerava�, jesam li jo� uvijek odana ovom na�em kozmosu.
I ve� sam u krevetu, ve� gutam tabletu i �ekam predve�er.
Ta borba i ta strast, ho�u li? Moram, �elim, trebam!
Pa te sretnem na kraju �ume, sam si, tako sam te i smislila.
Govorim ti o Venerinim rupicama na dnu le�a,
ti ih ve� vidi�, iako sam sloj svoje vlastite odje�e,
mirim se sa tvojim �e�njama, nalik su �estokom pi�u,
samo eksira� pa �to bude.
Po�elim ti dobar tek i ve� sam ubrzala hod,
i ja vama, odgovara�, a ja, ja se okrenem na tren i nadodam,
nema nas dvoje, nema!
Biti �e! Dovikne�.
I spusti se zastor.

23:57 Komentari (2)

srijeda, 20.04.2022.

S tobom su moji sni male u�u�kane bebe

Make your own magic, s tim sam se probudila,
obojana tobom jer si mi stigao u san, kako to obi�no stignu oni kojima vjerujemo,
pa ih pustimo da nas dotaknu.
S tobom nisam licitirala, ti si samo stigao tiho, nje�no, poput ljetnog povjetarca i otpuhao sve te debele nanose pra�ine,
jer prije tebe u ovom predjelu srca nitko nije imao pristup, pitam se, kako li si samo uspio prona�i putokaz?
Znam da ga ja nisam postavila.
Tebe se ne pla�im, s tobom sam potpuno sigurno ja.
Ni sama jo� nisam sasvim svjesna kako je to ne pani�ariti.
Nitko ne bi vjerovao, ali mi se nismo ni poljubili, jo� je svaka ova nit nevina i �ista,
mi se samo bli�imo jedno drugome, kao da imamo �itavo vrijeme i �itav svijet na raspolaganju.
Ti me, ti me nikada ne po�uruje�.
Ti ne tra�i�, ne zahtijeva�, ne uvjetuje�.
Ti mi dopu�ta� da sama plovim svojim vremenom i da ti do�em kad podignem jedra.
I sada mogu po prvi puta u svom �ivotu vjerovati ljubavi.
Ti mojoj slobodi daje� slobodu.
I onda kada te na�em, dok te ne o�ekujem, tada zadrhtim, kao �to sam zadrhtala danas,
kad sam ugledala tvoje duboke sme�e o�i, o�i boje jeseni, jeseni koje se ne pla�im,
jer u njoj me �vrsto dr�i� za ruku.
I svaki ovaj sat i svaka ova minuta �kaklja me tobom i ja sam sjajnija od sunca.
Smije� se dok ti govorim na svoj na�in, voli� moje na�ine kori�tenja trenutaka,
samo mi neprimjetno uka�e� na mogu� smjer, �uva� me da ne padnem na tlo i ne ogrebem koljena.
Tvoja je ljubav poput visoke kule kojoj se ne vidi kraj i samo je ja mogu uru�iti,
ali ne�u, ne�u si to dopustiti, jer ti mi to dopu�ta� od prvog pogleda.
Daje� mi ruku i prihva�a� moju.
Ti si moj najmek�i pokriva� snova, i zbog toga kraj tebe sanjam.
S tobom su moji sni male u�u�kane bebe.
Ni moja kriva rije� nije kriva.
Ni moj potez nije bespovratan.
I od te �irine, ja sam hrabrija i smjernija.
Ja tebe vidim svojim.
Moj vidikovac.
I svi ti koraci, slova u toku dana, �uma koju ti pokazujem,
i��ekivanje i nadanja, sve me to obuzima, kao �to nas obuzmu velike, grandiozne stvari,
ludo i nepovratno.
A ja se i ne bi vratila u stari svijet, niti na sekundu, niti na minutu,
jer sve �to je pro�lo, samo je podstava za ovu balsku haljinu koju nosim za nas.
Pru�am ti svoj mobitel, otklju�an je i za tebe ne postoji tajna �ifra.
Ne postoji tajna fotografija, tajna poruka, tajni �ovjek.
Ne postoji ni�ta skriveno i zatajeno, jer sve je pro�lo, pro�lo, pro�lo...
Kao �to je pro�la bolest, kao �to je pro�la smrt.

23:57 Komentari (4)

nedjelja, 17.04.2022.

Na tebi je red

To �to je danas nedjelja samo po sebi i nije toliko za�udno, ali to �to je danas Uskrs i to �to sam te no�as sanjala,
to je eto komadi� neobi�nosti koju je ova nedjelja dobila na dar, naime nikada ranije nisam sanjala nekog mu�karca na sam Uskrs.
Nije da sam neki vjernik, ali dana�nji blagdan ima tu neku magi�nu mo� koju mu mi sami pridodajemo, jer tamo su usmjerene na�e misli,
na� fokus, na�a dubinska uvjerenja, pa eto, moje je duboko uvjerenje da samo posebne ljude sanjamo na nama posebne dane.
Znam da danima misli� o meni, znam da to tvoje neprestajanje osje�am svako jutro ispo�etka, divno je buditi se u tu�im mislima,
ali je jo� divnije biti toga svjestan.
�itave je no�i puhao sna�an vjetar, nastavio se tokom �itavog dana, a ja sam morala, jednostavno sam morala oti�i van i
tr�ala sam, tr�ala sam tri kilometra i nisam bila sigurna jesam li te uop�e vidjela ili nisam?
Ti si postao moje prikazanje. Nebo se smijalo i sunce me tap�alo po glavi, osje�ala sam ti se sasvim blizu.
Odjurila sam ku�i prije podneva, znala sam da ostavljam jedan dio sebe tamo, u tim krugovima koje �e� mo�da shvatiti,
a mo�da i ne�e�, no oni su ostali tamo.
Osje�ala sam na trenutak kao da te ostavljam samoga, za�alila sam odmah, ali nekada jednostavno zna� da mora� krenuti,
mislim pokrenuti se, jer tako smo to odredili ranije.
Doru�ak je bio pun smijeha ali i mira, nisam si dopustila �aliti za tobom, jer kako bi, kad si ti ve� dio mene?
A onda smo otac i ja brzinom munje usko�ili u automobil, znala sam prepoznati modro, iako sam imala sun�ane nao�ale,
teta nas je do�ekala.
�itavo sam vrijeme ma�tala o tebi, samo sam tebi naginjala, pitala sam se osje�a� li svu tu moju snagu
kojom te doti�em kroz prostor i vrijeme?
Osje�a� li moj zagrljaj, moj dodir? Jesi li ti moj svojim pristankom, ili samo jednostavno jesi?
Presko�ila sam mno�tvo toga, samo sam �eljela natrag ku�i, samo sam hvatala sve te simbole, tvoje inicijale, tvoj datum ro�enja,
�okoladno mlijeko, tvoj nadimak, tvoju i moju boju, sve sam to �eljela zapamtiti, mo�da �u ti jednom re�i?!
�eljela sam da shvati� da vi�e nijedan blagdan ne �eli� provesti bez mene.
Od dana�njeg dana do zauvijek na�e vje�nosti.
Zamolila sam nebo i dogodilo se. �uo si me.
�ekao si me, ali ja ti danas nisam do�la, mimoi�li smo se to�no u minutu.
Moja sudbina.
Karte su ispale to�no po pravom redoslijedu.
Tko je danas tu�an, tko je danas razo�aran, tko je danas ostao s rukom u zraku?!
A opet tako je moralo biti, zar ne?
Da shvati�, koliko me �eli� sasvim blizu.
Od danas �e� tjerati sumnje, strahove i lo�e misli.
Uhvatiti �e� me za ruku, vidim te, dopu�tam ti.
Tebi �u dopustiti da mi pokloni� �itav svoj svijet, ali morati �e� u�initi taj korak, ili �e� izdati samoga sebe.
Oboje to znamo, jer dogodio se onaj tren, ve� odavno je, zbog kojeg ni�ta vi�e nije isto ni u ljubavi, ni u ratu.

21:47 Komentari (2)

ponedjeljak, 11.04.2022.

Tebe sam �ekala toliko dugo

Ne govorimo ni�ta jedno drugome osim vidimo se.
Uvijek je to poput sa�ivene to�ke, namjerno, smjerno istaknute, al nije uskli�nik,
i nije upitnik, samo je to�ka, samo je �injenica, samo je pe�at koji skriva pismo koje
mora sti�i u sigurne ruke, u �isto�u.
S tobom je san stvaran, postoje koraci, vide se putokazi, jasan je smjer,
bez brojeva, bez telefona, bez mailova, bez aplikacija,
samo na�a sr� koja se sudara direktno licem u lice.
Jutros u isto vrijeme u isti dah, otpijamo kavu,
jedna je vrela, druga je hladna, kao �to su na�i dlanovi,
to �u kasnije osjetiti.
Tek kasnije.
Stojim stisnuta kraj prozora, oslonjena o vidikovac u kojem
borave ljudi, hrpa ljudi nalik mravima,
znam da su vrata �vrsto zatvorena,
zalupio ih je sam svemir koji
mi te �alje
kao avion od papira koji je poslao zaigrani dje�ak.
Ja sam, ja sam, ja sam ponovno ja
od kad sam se ugledala u tvojim
zjenama.
I sve sam pro�lo zaboravila,
kao da je pala spava�ica pred sam �in vo�enja ljubavi,
tek tada ni�ta ne postoji, samo ta �udnja.
Ti si moja jedina glad i jedina hrana, paradoks.
I ne vidim i ne �ujem sve dok ne ugledam taj osmijeh i uvjerenje tvog pogleda.
Pa pred njima, neka me sila pribli�i mjestu ispod tvoga ramena,
moja nadlanica te nje�no okrzne i ti protrne� i okrene� se,
ti se okrene� i pogleda� me na tren,
i tu sam, a to nisam ja, ne, to nisam samo ja,
to je neko bi�e koje ve� stanuje u tvojoj du�i,
to je drugo pola mene
to je ve� nemogu�e ne zamijetiti.
I ne mogu se pomaknuti, jer nema rije�i kojima bi mogla
objasniti ti, to nisam u�inila sama, to sam u�inila s tobom,
jer ve� si bio tu i ranije, ali se nismo sreli.
I moja suknja koju nisam odjenula vi�e od trinaest godina,
sada se smije�i, kao da osje�a da je svo ovo vrijeme �ekala
jedan igrokaz za druge, no mi smo pravi akteri,
napokon je staklena cipelica prona�la pravo stopalo.
Mi smo se na�li za cijeli svijet koji se rodio u nama.
Stanka za ru�ak.
Kockica je ba�ena, kao u �ovje�e ne ljuti se.
Nadam se da ti ne smetam, pomi�ljam.
Nadam se da ti ne smetam, �elim.
Nadam se da ti ne smetam, ka�em ipak na sav glas.
Ni�ta od rije�i nije jasno, kao da smo se izgubili no�eni strujom,
samo osje�amo, a sve drugo je dom na sedmom nebu.
Pita� me idem li u �umu? Potvr�ujem ti jasno.
Izgledam kao da mi je hladno, pita� me: gdje je hladno?
Svugdje je hladno, ka�em!
I onda mi pru�i� dlan i ja sve ostalo pustim od sebe,
ostane mi samo disanje.
Dr�i� me dovoljno �vrsto i nje�no da ne po�elim oti�i,
i ja uistinu ostajem dovoljno dugo.
Moja je ruka hladna, a tvoja je vrela, ti si moj drugi pol.
I onda sve otkuca osim pulsiranja tvog otiska na mojoj ko�i,
i sretna sam, neopisivo sam mirno sretna.
Nema strahova, nema nadanja, nema uvjeravanja,
samo �isto znanje da je to sve, sve �to mi je potrebno.
Mahne� mi i zamota� me u sebe, ja dugo hodam,
nakon svega ja samo dugo hodam i mislim te.
Mislim te kao �to te nikada ranije nisam mislila
i sada znam, tebe sam �ekala toliko dugo...

23:57 Komentari (1)

Dogodilo nam se isto na isti dan

Nedjelja, nisam ni mislila, samo sam se probudila iz sna,
tamo gdje sam te stavila kako te nitko drugi ne bi vidio,
kako te ne bi okaljali, uprljali
moje si tajne tajna.
Jesam li i ja u tvom d�epovima, skriva� li me od sunca i od neba?
Sanja� li me kako ti dolazim u zagrljaj?
Osjeti� li kako mi srce lupa kad te trebam sresti?
Koje je ovo boje sve u �emu smo mi ?!
Ne dopusti da se rasplinem...
I ki�a me dotakne samo malo i tvoj osmijeh i tvoja prisutnost
pa ptice zastanu na rubu �ice.
Kao da me ispra�aju prema tebi, jer za mene ne postoji
druge ljudskosti i �estine.
Ne mogu me strgnuti s ove nevine ljubavi
jer moji su koraci kao oblutci koji �ine krugove na povr�ini mora.
Ne znam jesam li ja ta, jesam li?
Tvoje sme�e me uvla�i u sebe, kao da padam kroz ze�ju rupu.
Ne postoji ni�ta osim daha u kojem smo mi.
Posegla bi za tvojom rukom, �ini mi se da je to ispravno.
Ima� otvoren prozor na koji sam pokucala,
ti i nisi siguran jesam li ili nisam?!
Mo�da je sve to samo jedna pogre�na tipka.
Ho�e li uskoro biti prava ona delete?
Na um mi dolaze sva ta srca posred �ume na�injena od ki�e i zemlje,
na�a imena ispisana od moje ruke i malog sirotog �tapa,
dvije patke, dva visoka stabla stisnuta jedno uz drugo,
kao da su poslana rasti u nebo.
Pa komad stiropornog srca, a kao to�ka na i
neupotrjebljeni prezervativ u crvenom omotu.
Za sve je kriv potok, �uma, stijene,
te moja neodlu�nost presko�iti li nedjeljom popodne tr�anje?
Ili hodati, dugo hodati?!
Sre�om stvar je spa�ena;
intuicija nikad ne drijema, samo malo lupne, malo samo,
taman kad ni�ta drugo ne vidi�, pogotovo kad ne vidi� prst pred nosom,
pa se u bijelom tanjuru prona�e tamna vlas ne�ije kose,
Gospodi�na Daniela, mo�ete li molim vas zadr�ati ovo malo hrane
u svom �eludcu?!
I ovo nije ni�ta osim lebdenja, �isti hazard.
Daniela tko si ti, prepoznaje� li se?!
�ini mi se da sam ustala u Paruninoj pjesmi
i da malim ubogim medvjedima pri�am pri�e
koje su spremljene za tu�u djecu.
Ali �ekaj, ali eto u �umi sam a niti medvjeda, niti meda,
niti kru�ke, niti bajke, tek prona�ena sli�ica skoro na pragu
vlastite ku�e...
Uska�em u autobus, to�no dvije stanice,
neka druga realnost kojoj pripadam kao �to pripada suza moru.
I ni�ta, ni�ta, ni�ta vi�e nije,
tek slova projure no�ena tu�im automobilima,
na njihovim su registarskim tablicama inicijali tvoga lika i dijela,
a ja se ne osvr�em, jaka sam, jer danas je nedjelja, sasvim neo�ekivani dar
i zbog nje je negdje duboko u meni posa�eno sjeme
znaju�i da �e bujati samo od jedne kapi
tvoje ljubavi
kada mi jednom opet ka�e� dogodilo nam se isto
na isti dan

01:01 Komentari (1)

<< Prethodni mjesec | Sljede�i mjesec >>

Blog pi�e :
Daniela Trputec
Copyright �

<	travanj, 2022					>
P	U	S	�	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Datum i vrijeme prvog posta:
25.04.2006. (20:05)

Ako netko svrati, upravo je 2021god
po�etak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom �ivotu
da pi�em isklju�ivo za samu sebe,
jer i pi�em samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve �to mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me biv�e ljubavi,
biv�i neuspjesi, ne obra�am se nikome
osim �ovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i ho�e li sti�i
saznati �emo na kraju ovog puta!

Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se mo�e, a i
putem interneta:

Glasovi ispod povr�ine
A.Majeti� & D. Trputec

Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe

knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...

Tamna strana