|
Oni odlaze.
Odlazak.
Odsustvo.
Kratko i jasno, nekoga više nema ovdje, sada i tu!
Neki su ljudi našiveni na nas, na našu dušu, na naše dlanove, na naša srca,
jednostavno uspostave vezu,
začine naše dane,
uobliče naša osjećanja i zavladaju našim kraljevstvom!
Danas, jer još i je danas, dobila sam naziv kćeri,
iako nisam krvno srodstvo, pa sam dugo, dugo, dugo koračala suzama,
sve do onog mjesta gdje sam morala biti bistrih očiju,
namjerno sam se tamo usmjerila,
jer nekad su suze toliko guste, teške i snažne,
jer odakle tolika sreća?
Tko me je odlučilo toliko nagraditi?!
Baš ja, oh, baš ja ?!
Uza svu sreću ovoga svijeta, dobivam obitelj koja me baš tako voli?!
Nije li divno, najdivnije biti voljen, takav kakav jesi, bez da nosiš maske,
bez da imaš kapute, ogrtače, naočale, perike?!
Ti jesi, kakav jesi.
Ti si, si!
Daniela,
ja sam ta, baš ja, od svih na ovome svijetu, ja, ja, mala, majušna ja!
I sada tipkam suzu po suzu i ne zna se,
nikada se neće ni znati,
tko je sve ove suze ulio u moje oči,
u njihove oči,
u moje ljude bez moje krvi, bez moga prezimena,
ali ljudi moga srca i moga ja,
oni, baš ti
koji su me zagrlili kao što se grle ljudi
kada znaju da su im sve!
Baš sve,
sve,
sve!
|