Danielaland : Svevremenski let

nedjelja, 24.10.2021.

Nedjeljni znamen





U ovim jesenjim otočkim danima, nekako sve buja i jača,
sunce koje se iznenada pojavi i ugrije nas,
okrugli, nebeski kolač, žut poput naranče,
sve miriše i sve je opojno dok se u sebi tiho broje koraci.
Sve je u žutom, narančastom i modrom, tih se svojih krugova držim,
zašto i čemu, to ne mogu shvatiti oni koji se ne zanose.
A ja i u listovima koji se slijepe za tenisicu vidim mali znak.
Umemoriram ga negdje duboko, jer jednom ću ga prizvati u sjećanje.
Takvi su ti otočki dani, dok se ljudi polako povlače u svoje duguljaste, uske kuće,
dok odbacuju ljetne tragove, pa prizivaju one zimske.
Bačve se pune vinom, teški, opori mirisi!
Lunjam uokolo opijena svim tim slojevima, kao da ih oblačim na sebe,
postaju poput kaputa koji ću ponijeti jednom, kad se vratim drugoj polovici doma.
Sad sam još tu, i još bosa skupljam ožiljke na stopalima,
još uranjam u more i još si ljeto prikazujem,
a zima već, vidim je,
smije se iza ruba stijena,
zubato se smije,
i polako mi prilazi svojim jezikom punim bure,
golica moj vršak nosa i zna ona, i ja znam!


24.10.2021. u 12:47 • 11 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31



Blog piše :
Daniela Trputec
Copyright ©

Datum i vrijeme prvog posta:
25.04.2006. (20:05)


Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!



Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:

Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec




Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe


knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...





Web Hrvatska
Tamna strana