|
Sav taj lijeni, misaoni dodir koji pristiže izdaleka;
osjetim te, znam te, još uvijek sam tada malo, mrvicu više dolje,
ali shvati!
IPAK sam:
gore, gore !
Još i više nego što zamišljaš.
Ista sam ona pobjednica, jer za razliku od drugih
grabim, trgam, razmještam
svaki kutak srca, duše, sobe, kuće i ah tebe!
Sve sitnice otpuhnem i razbacam kao što to jugo čini,
ah
jer može!
I ja mogu!
Mogu i više no što se na ovom licu vidi,
jer na njemu samo je jedan potez,
jedna linija koju kist opslužuje,
a nakon nje
sve se više vidi
i vrišti i luduje,
baš kakvom su je načinili bogovi,
bogovi čudila
i stoga ona je tu
mala, velika žena od mene,
načinjena za moje tijelo,
sabijena u mene me...
moja blistava okosnica...
ha ha ha
ha ha ha
ha ha ha
|