Zar ti moram istresti suze, kristale, ma dijamante moje duše?!
Misliš li, da bi zbog toga pristajala više tvom srcu?!
Ne, više ne pripadam nikome.
O, strasti, ludosti, ne vjeruj niti sebi, niti meni,
previše sam brodova uvela u luke,
a one, one skršene od nevještosti
pomilovala sam
jer sam ih vidjela svojima
takvo je moje srce oduvijek bilo
nevješto prepoznati
pa prihvatiti varku
rajčicu umjesto lubenice
limun, mjesto limete
a sada ovo srce spremno
poput lepeze širi se
pa vjeruje
da će se svaka udubina
nastaniti lijepim i dobrim
inače
inače
inače
sve bi kao i obično
istrunulo u mrvu
|