|
Bože, o Bože moj, gdje se mi to nalazimo?!
Danas sve kipti, kao da sam čitav svoj život ugurala u veliki, duboki, crni kotao,
pa sad čekam da se sve sjedini i da se reducira...
Pritom danas nailazim na :
Lejlu, djevojčicu od godinu dana, vrišti par mjeseci unatrag,
malo me i glava boli,
često je moj otac i ja nazivamo
''pjevačicom''
bome, ako je itko sopran
mala je!
kad joj priđem, gleda me svojim modrim očima i kovrčavom kosom,
pa mi pokazuje kako vješto i brzo hoda na sve četiri,
ne štedi svoje nježne ručice, niti stopala na betonu i oštrom kamenju,
gleda me ravno u oči i prestaje, pobogu prestaje plakati...
Postaje mi jasno, jasno mi je...djevojčica i ja smo...
Nikome ni riječ!
A onda sve te guste, ljepljive potrebe...
Sve se svede na dućan i surfanje među policama,
snažno trebam kajmak
I zaboravi se pola dana, moje buđenje, moje nerazumijevanje ljudi oko mene,
oprostila sam svima što treba i ne treba
Udah, onda, samo na tren, pojedem komad sira,
sve je ljepše, taj mi je šut trebao,
pa na teraci sidim i slušam
moji susjedi pustili su mi Tedija i Kondžu, zar je voljeti grijeh?!
zar je, zar je, išta drugo važno?
|