|
Moja je krv kapala niz tvoja bedra
tu sam se
Bože, onda jednom izgubila
pa vidjela vatromet
osjetila sladoled
i umrla sam
stara je ja rekla zbogom
i znala sam da
da
da
da
bez tebe više nikada
i nikada više neće biti djetinjstva
pokopao si ga
snažno udario lopatom
prije toga svjesno si i namjerno
krampom iskopao rupu
za mrtvaca
ajme
ta nevinost i nježnost
koja sirotinja
sada spavaju
duboko
duboko u lijesu
pod zemljom
zaborava
|