Možda bih ti trebala priznati
ne želim riječ s tvoje usne
ne onu
koja bi mi mogla pokazati gdje je sve ovo
jer i ja bolje od sebe i tebe znam
znam
kamo ova autocesta od prošlosti vodi
iako
iako
znam nikad nisam bila vješt vozač
i ti me grliš
pa mi malo zamagliš pogled
no vrlo je jasno
jer jasno se srcem vidi
da ova cesta ide
da se stvara pred nama i u najcrnjoj noći
i smijem se
pogotovo onda kad mi dotakneš ključnu kost
jer znam
o znam
koliko je intimnosti spleteno u nevinosti
i ne mogu posumnjati
sve i da hoću
kako si ti moj korijen i izdanak
nazvan ljubavlju
bože, nemoj se preplašiti
|