Uz trubu u pjesmi, vratila sam se u onu noć u Umagu, sjedila sam kraj mora na zidiću,
mjesec je bio velik i žut kao sir.
Bila sam bosa, sandale su bile odbačene sa strane.
Nogama sam doticala vlažan i vreo zrak.
Od nekud je te noći dopirala truba, to nije bio koncert, to je bio nečiji tugaljiv solo.
Mnogi su već spavali, i moje prijateljice su otišle kući.
Izlazak koji nisam željela samo tako završiti, ne onako površno, tek tako se uvući u krevet.
Meni se nije išlo baš nigdje, kako to po običaju i bude, kad me neki određeni trenutak čuva u zagrljaju.
Imala sam divnu sljezovski zelenu haljinu koja mi je dopirala do koljena, blistala je u noći, voljela sam je nositi
jer sam se u njoj osjećala kao sirup.
Da, to je bila boja nekog sirupa iz nekog drugog vremena.
I ja sama sam bila neka druga ja, ali opet apsurdno ista ova ja.
I notne varijacije su bile slobodne i nosile su na pučinu, bila je to samo muzika, bilo je to lebdeće postojanje.
I istina je, sve ostalo iščezne osim nota, one nas vjerno prate, ne izlaze nam iz glave i iz srca.
I ova otočka nedjelja, tako je bliska toj noći, jer mi ju je nanijela ispod kapaka, moj mali film samo je tako izronio ponovno,
pa sam ponovno, ponovno, ponovno i ja otplovila negdje drugdje...
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...