utorak, 22.06.2021.

Paučina, prašina...


Na boku sam dana osunčana, i imam suzu u oku, to je stoga što sam razočarana.
Ne shvaćaju oni koji ispruže prst, da je i to dovoljno za ozlijediti.
Stisla sam se u sebe.
Još više vjerujem kako ne vjerujem u nikoga.
I nije to bitno, nije bitna ta ludorija, jer žene poput mene su poput morskih zvijezda.
Izvadiš li ih, osuše se, postanu mrtve, malo pomalo, s vremenom.
Možeš ih, da, o, da staviti kao ukras.
Al pitam se što bi ti taj ukras mogao dati?
Što zbilja, osim skupljati prašinu i paučinu.


14:37 Komentari (5)

<< Arhiva >>