ponedjeljak, 21.06.2021.

Od dvoje





Nije važna rukavica bačena u lice, dvojila sam hoću li ?
Kažu mudraci da darove koje ne želimo, ne primamo.
A opet, prihvatila bih od tebe dar, jer slutim dječaka koji pruža ruku.
Potvrdu da je.
Dječake ne bacamo u vodu kao u izreci : prvi se mačići u vodu bacaju!
Dobro je, oprostila sam sebi, pa tebi, pa svima nama po redu, oboje znamo, velik je to broj ličnosti, u dva lica koja se nisu približila jedno drugome.
Ali kalup smo načinili, tko zna, možda tamo negdje u Svemiru posudi ga veliki Čarobnjak, pa izlije u njega srž ljubavi,
pa se izrodi nova pjesma, novi čovjek, novo viđenje.
Pitam se, da li smo odradili dobar posao?
Teško je kad se sumaglica slijepi za kapke.
Zar smo oboje dali pola pola, ili je jedno uložilo više od svoje rane i svoje kraste?
Ne diraj, ne diraj, ne diraj, sada ponovno lipti krv, gadljivo je svima koji su naoštrili očnjake!
Predstava je odigrana, ali glumci uvijek i kad glume izdaju sebe do kraja.
Taj račun se naplaćuje kada zastori padnu.
U kutu, u fotelji, pokriveni velom od praznine, ništa se više nema za dati ni sebi, ni drugome.
Tvoje cipele, dobro ih očisti, izglancaj, jer čeka te hodočašće, ja ću svoje proći bosa.
Tko stigne zadnji, postao je prvi, tko ostane prvi zaboraviti će zašto je uopće krenuo.
Ovdje je ostalo samo more ludila, treba se dobro obrisati, upristojiti, pružiti si ruke, zahvaliti se.
Plovidba je bila dobra, ali sidro je puklo.
Sve se rasulo po dnu, i skriva se sada među algama, kao napušteno blago sa starih galija.
I tamo su robovi upravljali smjerom, kao što smo i ti i ja robovali našim uvjerenjima.
I još ćemo, sad je to već sasvim jasno.
Rukavicu sam spremila u džep, pustiti ću je neka sanja.
14:17 Komentari (5)

<< Arhiva >>