nedjelja, 20.06.2021.

Summertime



Od kad znam za sebe obožavam ljeto, još kao klinka voljela sam škiljiti dok promatram kričavu nebesku kuglu, moj prvi bicikl je bio zagasito žute boje, tako je to nekako krenulo, žuta temeljna boja topline, moje intimne topline. Dragi su mi ti tonovi, te skale žive ljepote koje se izmjenjuju u jednom jedinom danu. Sunce je moja kruna, a ja sam uvijek zarobljena u jednoj slici, golo, štrkljavo dijete, duge plave kose, koje hopsa boso po kamenju, šljunku, stijenama i crvenici...doba nevinosti i istraživanja, moj omiljen prizor, uvijek ga ispočetka vrtim svakoga ljeta, i takvoj se sebi uvijek radujem. Naglašavam to i sada svojim odricanjem od svega bespotrebnog, suvišnog u ljetnim danima...prirodnost...ona koja nas čini najljepšima na svijetu, sunce nas sjaji iznutra, i čisti nas u moru, i onda, onda se ponovno okupani modrinama pronađemo kao od majke rođeni, goli, slani, i zrcalimo se u sebi samima...obožavam ljeto, jer je ljeto beskrajan trag svemogućnosti trenutka...
11:17 Komentari (8)

<< Arhiva >>