subota, 19.06.2021.

Presjek





Sićušne kuglice ispod jastuka, snovi, ponovno su ojačali, pa se sada kotrljaju, prate svaki pokret moje glave, ne, još se nisu upetljali u kosu, no i tome ćemo jednom svjedočiti.
Iskoračila sam iz kreveta bosim stopalima na pločice, to me uvijek pomalo iznenadi, daje mi neku stabilnost, kontrast, iz utopljenog kreveta na stabilno i čvrsto, hladnjikavo, svijet se još nije urušio.
Izvana dopiru prpošni glasovi Poljaka, stigli su, čitavo ljeto oni će postati pozadina mojih dana, scenografija, malo, mrvicu samo, to će me po običaju živcirati, pa ću zatvarati prozore, sve dok ne postane neizdrživo, pa opet otvaraj, pa tako u krug.
Žmirim, sudaram se koljenima o rubove namještaja, modrice posvuda, ništa novo, ništa baš.
Ne zamaram se suvišnim pitanjima, tko je i zašto ukrao Božić ili slično?
Svi pišemo neku novu priču, odahnula sam kad sam shvatila da svoje prošle mogu izreći u dahu, izrecitirati ih,
te su moje stare priče, poput otrcanih papuča, to se samo zafitilji u smeće.
I onda čekam na prozoru, smijuljeći se, evo ih, Smetlari, dolaze, podižu kantu, prazne je, i evo je, prazna, poprilično čista kanta!
Adio, Mare!
Bye, Bye Charlie!
11:37 Komentari (3)

<< Arhiva >>