Od riječi je nastalo more, sva ta slova, svi ti oblici, rečenični znakovi.
Dan se slio u noć, noć u dan, nastala je pletenica od prepoznavanja, nisam najbolje shvatila što sve dajem.
Plivala sam pomalo divlje, neobuzdano, slijedila sam tragove.
Jedan me pogodio posred utrobe.
Ti moraš odlučiti. Odluči sada, odluči sada.
Nije moje doba dana za odluke.
Sačekaj!
Glazba.
U jedananaest puta dvanaest se smjesti čitava jedna kuća, obitelj, dom, prijatelji, gozba, svađa, glad.
Malo sam stresla prašinu sa svoga srca.
Čini se da je ispravno, da funkcionira.
Nisam još spremna primiti stanara, ali on, čini se, kao da i ne pita, kao da ga to nimalo ne zanima,
smije li, on eto, kako to već kažu ulazi, prima se za kvaku, otvara vrata, rastvara širom prozore.
Ulazi sunce.
|