|
U jednom jutru stotinu jutara, u stotinu jutara na tisuće priča, na tisuće varijacija, a ova moja, tako si utvaram, jedna je od čudesnijih,
jer je moja, jer je moja.
Rano ustajanje, dovršavanje poslova, pa onda namjeran, ali ''slučajan'' susret, znala sam ja dobro kada i gdje.
Ne, ovaj put nije samo sudbina odlučila, sama sam ju uzela u svoje ruke i prekrojila po svojim željama.
Stigla mi je poruka, tvoje ime, razgalila me, zacrvenjela sam se, osjećala sam kako mi srce lupa, u tom sam trenutku shvatila,
više se ničemu ne mogu opirati, samo se svemu mogu prepustiti.
Brojala sam od sedam do jedanaest i trideset sedam.
Onda je brojanje stalo, svršilo se.
Kad sam te ugledala, pomislila sam kako si i ti krojio svoje želje.
Ponovio si mi ime, već treći put čujem kako ga izgovaraš, umom mi je prošla tamna misao kako ga neki, meni možda puno bliži,
godinama nisu izgovarali, zašto? ne bi se znalo ! A više me, osmijeh na lice, nije ni briga.
Obrijao si se, malo sam se zbunila time, jer si mi namjerno pokazao svoje obraze, razgolitio si se, a ja sam učinila što svaka žena mora učiniti,
zadržala sam dio tajne, samo sam te promatrala i čekala što ćeš mi novo reći ?
Čime ćeš mi pobuditi maštu ?
I pitao si me gdje živim, kamo putujem, jesi li dobro upamtio moje ime?!
Odgovorila sam na sve pomalo rastreseno, ali ton glasa mi je postao odviše mazan, kad sam rekla da putujem na otok,
nisam te željela baš toliko udaljiti od sebe, no istovremeno željela sam ti reći da do mene nema mosta,
do mene se mora ploviti, i po buri, jugu, bonaci.
Ali plovidba je ključ.
Veselo si mi govorio o tome, kako ćemo se sresti ponovno, mahao si mi! Čovječe od krvi i mesa, mahao si mi toliko,
da mi se učinilo da će ti dlan odvojiti od zgloba, koja bi to scena bila !
Osjetila sam kako mi želiš biti baš jako blizu, i kako mi odjednom, baš danas govoriš vi !
Znala sam da si me prihvatio, i već si me u svome umu oblikovao u tvoju heroinu, vidjela sam to jer si kraj mene postao
zaigran, šarmantan i znatiželjan muškarac, samouvjeren i svjestan sebe...bilo mi je drago.
Morala sam krenuti, tada, u tom trenutku, vrlo si jasno i glasno izjavio : fino mirišite...
Zastala sam na tren, i rekla hvala.
Tako intimna izjava, između dvoje ljudi koji se uopće i ne poznaju, rekla je malo više no što bi trebala reći.
Jedva sam se pokrenula, othrvala sam se potrebi da ti šapnem nešto, da postanem hazarder trenutka,
jer vidjela sam taj plam u tebi koji nisam željela ugasiti, pustiti ću ga da traje...jer rekao si : lijepo se provedite, vidimo se, vidimo se,
zvučalo je kao mantra, kao uvjerenje...
Duga vožnja busom, pa kratka trajektom, u podlozi jučerašnja pjesma, njegovo lice i milijardu želja.
Satima.
Pristali smo na otok, začula se tutnjava.
Udahnula sam more. Ružičasti kovčeg pomilovao je tlo.
Požurila sam korak, automobili su nervozno trubili jedni drugima.
Odjednom sam ugledala draga lica prijatelja, stigli su pred mene.
Zagrlili smo se.
Pokušala sam te zamisliti kraj sebe, sada i ovdje tu.
Svidio bi im se, znam.
Osjetila sam silno zadovoljstvo što imam svoju tajnu samo za sebe.
|