četvrtak, 03.06.2021.

Nemam ništa za izgubiti






Iza podneva, točno 28 minuta iza, zabljesnula je mala oznaka, nova pjesma, nova pjesma!
Veselo sam uzdahnula i od tada, do eto još i sada, dok ovo pišem, preslušavam je neprestano.
Uvukla sam se u nju, kao što se uvlačimo u udobnu odjeću, onu koja nas grli, grije i tješi.
Iako je danas bilo dosta sunca, sve se nekako brzo počelo odvijati, nisam bila prisutna u danu, ne onako kako to obično jesam,
mislila sam, previše sam akrobirala u tim mislima, danas je zadnji dan na kopnu, sutra, sutra već, u ovo ću doba spavati u drugome domu.
Jesam li spremna, pitam samu sebe?
Ne znam na to pitanje odgovoriti, već dugo ne znam, dopuštam si samo slijediti ono što mi unutarnji vodič kaže.
Hvatam se za majušnu nadu, da ću te možda još samo sutra sresti.
Možda te pogledati ravno u oči i na tren izgubiti dah.
To će morati biti dovoljno za zauvijek.
U slušalicama ću imati ovu pjesmu kao podlogu, tako da svaki put kad je čujem, vezati će me uz taj naš zadnji susret.
No pitanje se postavlja, što ako te ne sretnem?! Uzalud moji planovi, moje sanje, moja maštanja.
Ali ništa nije slučajno, kao što ništa nije jednostrano. Čak i bjelina papira ne može to sakriti.
Uvijek mogu okrenuti se, pogledati još jednom na sve što je nekad bilo poprište susreta, i nasmiješiti se, kao
oni koji nemaju ništa za izgubiti...


22:47 Komentari (12)

<< Arhiva >>