Danielaland : Svevremenski let

Paleto, evo javljam ti da sam umoran.
Èitav sam te dan nosio svuda sa sobom, pitaš se kako sam te to mogao nositi,
kad ne staneš u džep, vreæicu ili ruksak?
E pa nosio sam te u sebi, jer kako smo veæ razjasnili, ti si postala moj stanar,
stanarinu doduše ne plaæaš, ali je zato plaæam ja, èitavim svojim srcem.
I ne žalim se, zapravo nikad se nisam osjeæao bolje, u toku dana ponekad bacim pogled
u ogledalo, i odjednom se tamo prikaže neki zgodniji èovjek.
Stvarno ne lažem, èak su me i dvije, pazi dvije prodavaèice u dvije razlièite trgovine zamijetile,
jedna je direktno pitala : susjed, što je s vama, nešto ste mi veseli u zadnje vrijeme,
kao da ste se zaljubili?
Ako tad nisam pao u nesvijest, sigurno neæu nikada, nisam baš bio pametan pa sam
izjavio, tako je to kad imate svoje privatno sunce.
Èudno me pogledala, a ja sam dao petama vjetra.
Mislim da æu je neko vrijeme izbjegavati, da mi ponovno ne padne nekakva kriva rijeè pod jezik.
Druga je pak prodavaèica izjavila, imate li novu frizuru, nešto je skroz drugaèije na vama?
Tu sam veæ bio oprezniji i dao sam malo drugaèiju verziju istog odgovora, pa sam izdeklarirao,
èovjeku tako malo treba, samo malo sunca.
Dakako ona nema pojma, da si to moje sunce ti, da si unutar mene, i da ovo veliko, žuto na nebu,
nema baš nikakve veze s tobom, osim što ima, jer kad pogledam u njega, pomislim na tebe.
Prièam li smisleno?
Zaljubljen èovjek nije jasan ni sam sebi, a kamoli da bi to ikome drugome onda moglo biti jasno,
mislim to, moje izražavanje, ako je to uopæe još uvijek izraz.

Sjeo sam na balkon i zažmirio, èuo sam kako cvrkuæu ptièice, nisam ih slušao tako dugo, ruku na srce
uvijek slušam glazbu, ljude, dogaðaje, a rijetko kad ovako budem predan trenutku, od kad sam s tobom,
to mi se dogaða, da sam samo u trenutku.
Miriše na ljeto, i znam to je tvoj miris.
Ti si moje ljeto.
Osjeæaš li kako sam ti nježno prošao prstima kroz kosu, tvoju divnu kosu, pa sam te nježno dohvatio za
potiljak, privukao i poljubio, koji smireni poljubac, poljubac od tri sata, samo sam se prepustio i uživao u njemu,
u tvojim usnama, meðu tvojim usnama i nestalo je sve oko mene.
Utonuo sam u polusan, poluviziju, u naš svijet.
Tamo te još uvijek ljubim i nismo razdvojeni.
Sve se još tamo dogaða, a ovdje, ovdje te još nema, samo mala sitnica : fizièki, ali ti veæ dolaziš,
ne možeš ne stiæi, samo se moram jako, jako fokusirati.
Za tvoju ljubav, za tebe, stvoriti æu te.