|
Na pola žmirim i pružam ruku prema tebi, vidiš, ne vidiš, ovdje si pored mene,
točno ovdje, u ovom mom krevetu, na ovim plahtama.
Znam da jesi i to mi ni ti sama ne možeš oduzeti.
Ni kad bi htjela!
Ni kad bi htjela!
Naglo sam ustao uz kreveta, jer se pomalo ljutim na tebe, znam da me zadirkuješ
zbog ove moje zaigranosti, već te vidim, podigla si ton glasa i smijuljiš se: kao da si zaljubljena žena dragi, dragi ! I plaziš mi jezik.
Zlico!
Ali svejedno, slatka si ti zlica!
I tako volim kad mi kažeš dragi, ima u tome čitavo jedno nježno vođenje ljubavi.
Koje mi doduše upravo sada pada na um, jer sazdan sam i od tijela i od snova, ali pristojan sam čovjek, sramežljiviji i od tebe, pogledaj samo moje pokrete rukom, dobrica!
Tvoja dobrica, ti to još ne znaš, ali uskoro ćeš...apciha!
Nazdravlje! Hvala, kažem sam sebi.
(Sanatorij stižem u zagrljaje tvoje!)
Ništa ti ne mogu dugo zamjeriti, ni to što si daleko od mene.
Ah, morati ću moru!
To će te naučiti pameti, jer njega voliš više i od mene, totalno si zatelebana, zaljubljena, odana, vjerna, i zato ja eto idem k moru, za tebe, za sebe, za nas,
za njega, za nju, za sve, poblesavio sam, jel ti mene čuješ što ja pričam?
Adio Mare, adio pameti, adio moj divni, korisni mozgiću!
Pitaš se što mi pada na um?!
Paaa baš mi je to danima tako negdje na vrhu glave, pitanje se proteže lijeno poput mačke, kako to da ga ljubiš toliko, kao da si rođena u njemu, a ja, čovjek od soli, rođen uistinu tu, ipak imam određenu distancu, neobično je da moja mala, plava, kontinentalka toliko živi more, ali drago mi je, drago mi je, jer znam da ću te time pridobiti, more je na mojoj strani.
Jedna dnevna pobjeda, moja!
Zarobiti ću te u moru, biti ćeš morska i moja. S tim se već da raditi i nositi.
Sad još trebam smisliti, kako ću te dovesti do ove točke.
Vidi je, točka !
Paleta je zavladala nama!
Još ću u ovim svojim zlatnim godinama postati trknut, ko da nisam proživio, doživio i saživio se sa svim mogućim neverama.
Ništa to više nema značaja, tek sad to vidim, ništa!
Jedino meni bitno je uvući prste između tvojih i voditi te sa sobom, hodati, dugo, dugo hodati i pokazivati te ponosno svima.
Ma vidiš, da sam pobenavio !
Meni takve gluposti ranije nisu dolazile, ja da nekoga pokazujem kao svoj trofej?! Uzgred rečeno, da ti nije palo na um, da to mislim, ti si više kruna moga srca, i ponosnan sam što sam napokon ostavio sva moranja po strani, sva prošla dostignuća, i što sada napokon mogu čisto živjeti samo svoju ljubav, tebe Paleto!
Mislim da sam postao patetičan, nikome to neću reći, ni u ludilu!
Ovako dok razgovaram sam sam sobom i tobom, ali pred drugima,
nisam ja glavna uloga u pjesmi od TBF-a s onom Sonjom ?!
Uh, na trenutak sam se naježio, prošli su me trnci od glave do pete.
|