Danielaland : Svevremenski let

Paleto ?
Jesi li tu?!
Osjeæam neku vrstu hladnoæe, sigurno se nešto moralo dogoditi s tobom?!
Nisi mi valjda bolesna, osjeæaš li se dobro?! Molim te, budi dobro, samo budi dobro, ovo me stanje izluðuje,
ne znam zašto mi dolaze slike tebe na sredini kreveta, tvog toplog kreveta, i ti razasute kose, u pidžami, ali grliš jastuk,
sklupèana si poput bebe ježa, i plaèeš, plaèeš, plaèeš, lice ti je crveno, pomalo i nabubreno, oteklo...?!
Poželim liznuti tvoju suzu, samo da osjetim okus tvoje boli, a onda te privinuti na svoje grudi, one su još uvijek dovoljno jake,
da tebe utisnu, da na njima ostane tvoj oblik, tvoj trag, ti èitava, moja, malena, velika, djevojko Paleto mojih snova...
Dovraga, zašto nisam kraj tebe?!

Šutnja...

Jedva sam preživio noæ.
Nadam se da to shvaæaš, ja sam tu negdje, vidim galebove, vidim sunce, vidim more, vidim obalu, vidim šumu, vidim ljude,
vidim lica, vidim maske, vidim trgovine, ulazim u jednu, kupujem kruh.
Dobar dan ! Dobar dan !

Ne slušam ih previše, jesam li grozan ?!
Ne mogu èuti ništa, govore mi, èujem tonove, èujem glasove, ali ne hvatam poantu, jer sam tebe tražim u svemu oko sebe.
Promatram boje, oblike, promatram slova, promatram naslove u novinama, tražim nešto što bi me moglo uputiti na tebe.
Svi pomalo misle da sam ostvaren i da je sve jasno u vezi mene, a shvaæam, tek sad mi je baš jasno, da ništa od toga nije dovoljno.
Jer nema tebe. Koliko muškarac mora biti snažan, da sam sebi prizna da bez one koja æe mu poljubiti vjeðe, nije potpun!
Neka te ne vrijeða, ako ovo ikad proèitaš, sjetio sam se nekih divnih ljubavnica, grlile su me, èak su me i voljele, divile su mi se,
još kako su mi se divile, i željele su me zauvijek kraj sebe...koja blamaža, koja šteta, koji grijeh, takvima sam uvijek kliznuo kroz prste,
nisu bile krive, sam sam bio kriv, nisu bile moja Paleta...
Zamišljam kako ti dodiri nisu bili krivi, bilo je u njima strasti i užitka, ali falio je zaèin, zaèin koji poznaje i stvara samo stvarna ljubav,
samo ljubav koja poput alkemièara nosi formulu za vjeènost, ljubav iza ljubavi...
Pitam se, nije li tvoja kap krvi na postelji, upravo ta moja èarobna tekuæina za vjeèni život, ako je dodirnem prstom, hoæu li postati dugovjeèan
u tebi?! Kakve mi gluposti padaju na um, draga, moja Paleto?!
Oduvijek sam pisao u tebi, zar ne ?!