Danielaland : Svevremenski let

Šutnja...

Navikao sam veæ na to tvoje odsustvo, to je u redu, znam da mogu susresti ljude koji mi baš ništa ne znaèe, onako, lijepo je vidjeti ih,
reæi im nešto, u smislu : što ima novoga? Jeste li dobro ? Virusa nema? Nema! Odlièno!
Nekima se i obradujem, jer shvatim da nisam baš skroz otuðen od svijeta, i da me neki od njih cijene i vole i da vole podilaziti mom egu,
to je tako Paleto moja, to je ljudski, to ti je odgoj, to ti je odrastanje, to su ti vjerovanja, uvjerenja, sve ti to veæ i puno bolje znaš od mene,
od mene ovakvoga.
Opet sam pretjerao, pretjerujem dok prièam sam sa sobom, tu se ne mogu kontrolirati toliko, koliko bih se kontrolirao da si ti u pitanju,
jer kad bi ti bila tu, znam da bih se potrudio razveseliti te, u sebi bi možda osjeæao tugu, bol, bespomoænost, al zar misliš da bi to ikada tebi pokazao?
Za ženu koju se voli, za nju se svjetovi transformiraju, tako bi i ja èinio, nisam ti ja nikakav izuzetak, ja sam za onu koju volim najsnažniji ratnik.
Misliš li da bi dopustio da ti itko skine vlas s glave? Ne budi luda, nema tog muškarca na ovome svijetu, sve da je i nekakav tamo, Rambo a da mi dirne tebe.
Moja Paleta je samo moja Paleta, to mora svima biti jasno.
Zato sam danas koraèao pustim ulicama, jer svi su se negdje skrili, plaše se i ja bih se plašio da si ti tu kraj mene, ponašao bih se pomalo
nedolièno, poput malog djeteta, sve stoga da me ti miluješ, zacijeljuješ i iscijeljuješ, da se nadvineš nad mene poput tanane grane,
da me obgrliš i pomaziš, i da mogu biti poput zadovoljenog maèka, podatan! Mrvicu bih preo, a ti bi me uhvatila za èuperak i namignula mi poput
kokete, jer ti to i jesi, sve si ti to, oh, draga moja, mala vještice!