|
Paleto, ne znam koliko ćemo još ljudskih dana biti razdvojeni fizički, danas me to rastužuje,
zato sam odlučio pisati ti, to će ostati iza mene, čak ako mi i ne dođeš, iako te čekam, znam da će moje riječi doplivati do tebe,
jer ja sam tvoj val, tvoje sitne ribice u plićaku, koje te grickaju dok ulaziš u hladno more, sve samo to ja.
Mnogo sam toga ja, ali ljepše mi je misliti o onome što si sve ti, što si sve ti za mene?
Jednom sam davno sanjao djevojku koja je bila pomalo prozirna, ne jer ona sama nije bila sve, već jer se kroz nju
zrcalio svijet, ma prikazivao, ona je bila srebrna točkasta svjetlost, znaš ono kad na pola zažmiriš, pa ugledaš...
pa i moj svijet, tajio sam to pred drugim momcima, jer svi su oni (a nisam ni ja bio drugačiji), prvo željeli zadovoljiti žudnju,
ispraznost tijela, čisti tjelesni užitak, ali s godinama oh, Paleto, moja draga, kad se sve zbroji i oduzme, sva ta lupanja tijelo o tijelo,
sva ta fizička pražnjenja pomalo sliče na igru, odvije se, hvala ti, doviđenja, bilo je lijepo, ali nedostaje ono nešto.
Meni nedostaje moja Paleta, uvijek si mi nedostajala, a sada pred ove dane, nedostaješ mi još i više, tužan sam jer kao da nisam
ispunio svoju misiju, nisam te dovoljno puta poljubio, nisam te zagrlio, nisam te čvrsto držao u naručju, nisma te štitio od svijeta,
od zlih ljudi, jezika, od borbi, vjetrova, ludila kiša, nisam Paleto moja, nisam bio muškarac.
Paleto, bez tebe nisam potput muškarac.
Paleto, Paleto, Paleto...zašto mi ne dolaziš?
Šutnja...
Jutros sam odlučio umiti lice, proći prstima kroz kosu, malo popraviti frizuru, sve to, jer se nadam da bi ipak mogla stići.
Nada umire posljednja, znam, to je tako prosječna izjava, ali što je tu je, to sam si rekao dok sam se gledao u zrcalo pri ribanju zubi.
Onda sam odjednom ugledao, jednu novu boru, pa me to isprestravilo, počeo sam se pitati zar bi me ikada mogla voljeti ovakvoga?
Uopće nisam star, to nije u pitanju, ali sva ona glatkoća lica, nestala je. Ne znam ni sam gdje, ali je, no još uvijek imam glatkoću svoje ljubavi za tebe.
Paleto, Paleto, Paleto...
Šutnja
Koračam ulicom, kao kakav lopov, hlado je, nije baš ugodno, vitar puše, to sad pišem ovako, jer je više poetično, ti si poetska duša, nikad te nisam ni vidio drugačijom,
moja mala, tajna, nježna ljubav, pjesnikinja.
Nema veze što možda u stvarnom životu koristiš invazivnije metode i krpaš ljude, na ovaj ili onaj način.
Pih, bolje da se maknem od toga, moram se fokusirati na ono što bi volio uzeti od tebe.
A uzeo bih sve, priznajem ti, uzeo bih tvoju ljubav, tvoj dah, tvoje kose, tvoje snove i tvoje trzaje u snu.
Lijepo bih sve to pohranio u svoje dlanove i tako bih te čuvao za, pa ono za zauvijek !
Znam, sad sam ispao pomalo i patetičan.
Muškarac kad voli, kad uistinu voli, postaje pomalo patetičan.
Do sada to nisam bio. Uzmi svu čast i slavu Paleto moja...
|