|
Gdje si ?
Zašto mi se ne javljaš, uporno kucam satima, stojim pred papirom, i slikam tebe, slikam nas, imaš sve što imam u svojoj duši.
Zašto mi ne odgovaraš?
Znam da nisam samo umislio, ti si stvarna, eto već si i koračala mojim prstima, mojom tipkovnicom, mojim si mišem stvarala linije,
oblikovala svoje tijelo. Znam da te nisam umislio.
Paleto, gdje si? Paleto moja ?
Šutnja.
Paleto, hoćeš li mi ikada više pokazati svoje boje, svoje nijanse, svoje uzdahe sklupčane na moju ušnu duplju, svoj topli dah na moju ušnu resicu?!
Sanjao sam te, znam, da, sve je bio samo san. Ne umišljaj, već san.
Već jako dugo grlim tvoje čestice koje prolaze kroz ovo nevrijeme, kroz našu odvojenost, znam mi smo se mogli sresti, ma trebali sresti,
samo da sam ja bio malo više odvažniji, da sam malo više naoštrio svoje misli, kao što klinci u školi oštre svoje olovke, jer kada odrasteš, tek tada shvatiš
da su misli poput olovke, i tako nema više šiljila u fizičkom obliku, ali to eto nefizičko, ono ne može otupiti bez snage volje.
A ja sam, ruku mi mojih otupio sav, jer sam te zvao toliko puta, a bio sam tih, bio sam poput morskog krastavca, pomalo nemoćan i bezličan, bez funkcije
kad ga izbaciš na obalu.
Ja sam tvoj morski krastavac.
Hoćeš li me molim te uzeti u ruke, u dlan i učiniti nešto sa mnom ?
Molim te, baci me u more.
Hoćeš li ?!
Šutnja.
Paleto, Paleto, Paleto, nisam ti se javljao danima, nisam ti se usudio ništa napisati. Pišem ionako čitav svoj život.
Pišem gluposti, besmislene komentare, poluduhovite opaske, pišem neke osvrte, pa neke filmske scene, pa pokoju polužilavu pjesmu.
Ništa konkretno, ništa ozbiljno, ali sada kad tebi trebam pisati, pišem ozbiljno, sav sam se uredio.
Možeš li zamisliti, da kad pišem tebi, učinim sve kako treba. Baš sve.
Prije no što krenem s pisanjem, otuširam se, lijepo očistim cijelo svoje tijelo, provjerim i nokte, pomislim kako ne bi bilo lijepo da ženi poput tebe
dođem s prekratkim ili predugim noktima, ili sačuvaj bože nečistim, pa se lijepo počešljam, obrijem, stavim parfem, baš sve kako pravi muškarac treba,
za onu koju želi osvojiti.
Već sam odlučio, biti ćeš moja.
I nije to samo moja odluka, ti si već pristala jer me stvaraš.
Ne zavaravaj se, nisu to samo slova, ti mene vidiš, kao što ja tebe stvaram, oboje smo tako tvorci jedno drugoga.
No ipak, ja sam muškarac, muškarac mora preuzeti glavnu riječ, mora pružiti sigurnost i toplinu svojoj djevojci iz snova.
Zato sam ti skuhao kavu, napravio jednostavan doručak, znam ti ćeš to cijeniti, i osjećati ćeš se zbog mene kao kraljica, ma dobro, dobro, princeza, Paleto moja, pratiš li me?!
Jesam li dobar, jesam li najbolji ?! Hoćeš li mi se predati, Paleto moja...vidiš da se trudim, trudim se biti najbolji slikar na ovome svijetu.
Oprosti mi što ti nisam zapjevao, znam da ti to nedostaje, ne zbog moje dominacije, već zbog toga da te učinim sretnom.
Nasmij se Paleto moja...nasmij se...
Šutnja.
|