|
Plave je oči natopilo plavo more.
Sva je ljubav poplavila ono čega nema više.
Ni snova, ni nadanja, ni dodira dlanova.
Sada jesen grli lišćem snove, toplinu i prošlost.
Ah, ono što je bilo, smije se u malenoj školjci ružičase boje,
neko je dijete usput šutnulo je na beton,
pa se sve čini samo poput igre,
ah, igra, to je život!
|