Danielaland : Svevremenski let

Namirisati æu te,iako æeš hodati kilometrima dalje od mene,iako æeš imati sasvim obièan miris,nimalo upeèatljiv za ostale,ali ja æu te pronaæi,kao što ribari pronalaze svoje pošte,pa bacaju mreže i hvataju svoj ulov,ne,ti nisi moj ulov,ali si moje blago,moja hrana i moj smisao,ti si ona sreæa,zadovoljstvo i spokoj koju nosi riba koja se daruje palubi kao život koji se žrtvuje za život.
Tako se i prava ljubav, žrtvuje za ljubav.Bez sumnji,bez straha,i bez borbe,ona jednostavno je,ona postoji,ona osvaja,ona se iskazuje.
Za tebe æu pisati pisma,pjesme,prièe i za tebe æu pjevati,za tebe æu se razgolititi i darovati se.Za tebe æu biti ona koja jesam i kada pred sobom nisam,jer život je ovaj i u njemu smo što jesmo, i žudimo za èim nismo,grabimo za tim,kao što djeca grabe za pijeskom u pješèaniku.
Hvala ti,jer te vidim i jer mi nikad nisi izmaknuo,ti me strpljivo èekaš,kao što i ja tebe èekam,cvijet u cvijetu,sunce u suncu,mjesec u mjesecu.
Oprosti si,i meni,nama,to što se ne vidimo još...a onda,kada zablistaju oèi,zatitra srce,ispruži se dlan,tada znati æeš,ono što i ja znam da je sve što slijedi borba,opstanak,žudnja,želja i san,ali i toplina, strast,vjera i hrabrost, i jedan kraj, na kraju svih krajeva,kad i zlatnina pocrni i krene u mrak...

Jesi li ikada upoznao djevojèicu, onu velikih oèiju, jesi li joj pružio ruku, obrisao oguljena koljena,
jesi li joj želio darovati sladoled, dlan ili tratinèicu, ili si htio biti grub?
Jesi li grub prema meni ?
Daniela je znala oduvijek, da postoji netko tko æe dati dlan i time æe obrisati sve ružno, jer æe biti
iskren i svoj.
Oduvijek sam te sanjala prinèe moj, nisi bio mršav, niti debeo, niti savršenih porporcija,
ti si uvijek bio dobar, topao, nježan i znao si sa mnom brojati zvijezde.
Znao si da te trebam da mi pomogneš dohvatiti zvijezdu koju pratim, i da æe sa mnom život uvijek biti igra.
Znao si da æu biti topla, nježna, strastvena i èudna, znao si da æu dati sebe i da æu biti najbolja što znam biti.
Da æu ti svoje snove prostrti za doruèak.
No ti si svejedno odluèio ne stiæi.
Nema veze, ja te i dalje pratim u svojim snovima i u svojim danima.
Ne možeš ne doæi, ti neki, jedan koji postojiš.
Onaj koji æe uhvatiti otkucaje moga srca.
I koji æe sve školjke pretvoriti u krunu mojoj kosi.
I onaj koji æe mi reæi šuti, baš onda kada æu ja htjeti reæi
koliko je ljubavi trebalo
da stigneš i da se otisneš od obala svojeg straha
da bi stigao u obeæanu zemlju
topline
ne tijela
ne srca
ne duše
veæ prsta
moga
srca

Ovo je ta noæ, kao što nijedna nije noæ, a sve su noæi noæi, i svi su poljupci poljupci.
Sve su žudnje žudnje, i nedostajanja nedostajanja.
Al tek jedna je suza suza, nad svim suzama.
U njoj se èisti tvoje srce, a u njoj se guši moja ljubav.
I tamo više nema koluta za spasavanje.
Nema doktora za oživljavanje.
Nema adrenalina za srce koje kuca
nula nula nula
minus minus minus
ništa ništa ništa
dno dno
dna
jednog
uzaludnog
sna

Jesi li ikada upoznao djevojèicu, onu velikih oèiju, jesi li joj pružio ruku, obrisao oguljena koljena,
jesi li joj želio darovati sladoled, dlan ili tratinèicu, ili si htio biti grub?
Jesi li grub prema meni ?
Daniela je znala oduvijek, da postoji netko tko æe dati dlan i time æe obrisati sve ružno, jer æe biti
iskren i svoj.
Oduvijek sam te sanjala prinèe moj, nisi bio mršav, niti debeo, niti savršenih porporcija,
ti si uvijek bio dobar, topao, nježan i znao si sa mnom brojati zvijezde.
Znao si da te trebam da mi pomogneš dohvatiti zvijezdu koju pratim, i da æe sa mnom život uvijek biti igra.
Znao si da æu biti topla, nježna, strastvena i èudna, znao si da æu dati sebe i da æu biti najbolja što znam biti.
Da æu ti svoje snove prostrti za doruèak.
No ti si svejedno odluèio ne stiæi.
Nema veze, ja te i dalje pratim u svojim snovima i u svojim danima.
Ne možeš ne doæi, ti neki, jedan koji postojiš.
Onaj koji æe uhvatiti otkucaje moga srca.
I koji æe sve školjke pretvoriti u krunu mojoj kosi.
I onaj koji æe mi reæi šuti, baš onda kada æu ja htjeti reæi
koliko je ljubavi trebalo
da stigneš i da se otisneš od obala svojeg straha
da bi stigao u obeæanu zemlju
topline
ne tijela
ne srca
ne duše
veæ prsta
moga
srca

More je nemirno, tamni se, drhtim, gledam u tu dubinu.
Šutim, kiša je stala.
Masline su stale s njihanjem.
Prisjeæam se Daniele koja je maštala.
Pogledaj me...
Baloni su ovješeni o drvo, sunce je visoko na nebu, smiješim se.
Sve je nebitno ili je bitno onoliko koliko treba biti.
Žudjela sam za tim da me uhvatiš za ruku.
Da na tren budeš onaj koji ima plavu kosu poput moje, i da tvoje zelene oèi budu
blještave uz moje modre i da rastemo novo MI.
Odmahnuo si rukom, nitko te nije dostojan, pa ni ja, tako si zacrtao, tako sam ja brisala gumicom,
ali ništa se od toga na kraju nije obrisalo, niti iscrtalo.
Šestar je nacrtao krivu kružnicu.
U toj kružnici si ti i netko drugi.
Ja sam izvan, i više nema brisanja, krug je dosegao savršenstvo.
Moje dijete i ja, ne raðamo se u tom krugu.
Zato sada spavam na trbuhu, da bi mi na leða sletio anðeo, i da bi mi
prikovao krila, da bar poletim, samo da ti budem bliže,
kad me veæ ne ljubiš, kao djevicu, djevojku, ženu,
al da me sanjaš kao palog anðela, palog na tvoje krilo...

Stigla je kiša, nisam je oèekivala, upravo pada, ponoæ je prošla.
Zarobljena sam u tami i prisjeæam se dana.
U jednom tom danu saznala sam da æe netko umrijeti, netko tek pet godina stariji od mene,
zadrhtala sam, pokušala pružiti utjehu, a opet znala sam koliko sam slaba bila primajuæi tuðu.
I opet na trenutak, preokret, okreæem list.
Šuti. Samo šuti.
POGLEDAJ ME...
Možda me više neæeš vidjeti, da li si spreman ne vidjeti me više ?!
Jesi li ?!
Pomolimo se.

Dan otkucava sadržaje, minutu po minutu, što si nudiš, što si daješ, za èim tragaš i za èime žudiš ?!
Piši si, ako veæ ne uzimaš.

Odmahnut æu rukom, jer u mene nemaš vjere.
Nemaš ni u sebe.
Koga æemo kriviti, koga ?!

Ustala sam iz kreveta, izmaklnula plahtu, stala bosa na ploèice, na tren sam zadrhtala, i krenula prema boravku, tu me èeka moj laptop, u mraku, mraèniji, napamet sam ga otvorila, kliznuli su prsti i otvorili svijet koji me èeka. Ekran je zablistao i nasmiješila sam se, nasmiješila sam se onako kako se djeca nasmiješe slatkišima u izlogu duæana, toga više nema, znam, ali maštam o tome, i vidim to tako jasno, i proživljavam, to sam ja...o tome mogu pisati...a pisat æu sada o svemu što sam oduvijek željela.
Od kad pamtim sebe, od kad sam se smislila, znala sam sve o titranju, o voljenju i o postojanju.
Oduvijek sam znala koliko su jaki oni koji vole, i koliko su slabi oni koji se plaše istog.
Oduvijek sam znala voljeti ljude, i onda kada su odlazili i kada su se bojali pružiti mi ruku, tada sam ih voljela najviše.
Kao što i tebe volim, tebe koji si sada negdje tamo, pokriven u tami, i misliš o meni, na mene, i o nama, a nemaš hrabrosti
biti sve što bi mogao biti za sebe, i za nas.
Opraštam ti sve to, jer sam ja to, laka na opraštanju, velika u ljubavi i mala u zamjeranju.
I plovim zato sama na otoku, divnom otoku na koji sam stigla nošena svim patnjama i tugama.
Nakon toliko smrti i borbi s najbližima, i veæ toliko pokidanih jedara, ali rekla sam da novom danu, i krpala jedro po jedro,
jer znala sam da sam živa i da me voli život, a drugo je manje bitno...sebe sam smislila ja...sebe sam smislila ja...
I onda tako lako pužem na koljenima, i tako lako vidam rane, tako lako pijem otrov, i tako lako guram ruke u vatru...
Tu sam se rodila.