|
Gusta, masna otočka noć.
Sjećanja naviru poput spužve koja želi obrisati ploču sadašnjosti.
Promatram, nisam se tome nadala, jer ronim kroz hladno more, vidim, oh, tako jasno kamenje, njihove obrise, neki su tako glatki, a neki tako oštri, a tek
morski ježevi i pokoji krastavac.
Plovim tako kroz prošlost, hladno je, nikoga nema tko bi me zaštitio, zato protežem udove još snažnije, shvaćam da sam tu, takva kakva jesam, ogoljena.
Udišem morski zrak i gubim se...gubim samu sebe, ne tražim ničiji dlan, ničiju ljubav, niti luku...sama sam, sama koja se ponovno u sada rađam.
|