|
Noćas si mi pisao, pisao si mi tako jasne i lijepe riječi, svaki si oblak na kišnom nebu obojao toplom žutom.
Upijala sam te i drhtala u praznom krevetu, drhtala sam kao onda dok sam te tek upoznala.
Sve sam ti priznala i pitala sam te, tko si ti ?! Da li se tek upoznajemo ?!
Ti si nastavio pisati, a ja sam te nastavila vidjeti takvog kakav ti jesi.
I onda se noć nasmiješila, pokrila nas je i uspavala, sve je bilo jasno, i ništa više nije bilo potrebno.
Niti gram šećera, niti gram soli.
|