|
Jednom, mnogo ranije, djed je pekao jaja na oko s kimom,
bila su to najukusnija jaja na svijetu,
nedostaje mi,
kao i ćevapi na trešnjevačkom placu koje smo jeli na klupici u parku,
klupice su bile postavljene u obliku kruga, unutar kruga je bilo raslinje, mislim da je i sad.
Hranili smo malene ptice, smijali se, sunce je uvijek bilo visoko na nebu,
čak i kad je bilo kiše, al kakve su to kiše bile, i djedov crni kišobran,
i njegova bijela maramica koja je mirisala po losionu nakon brijanja,
uvijek je postojalo vrijeme kao beskraj, i u njemu sam plivala kao riba, moj djed i ja.
|