Ostavila sam je,morala sam izaći sama,ponekad se dogodi da ostane zapečaćena između naših zidova,sama s sobom,kao što i meni treba moje samoće.
Imate je i vi,poznajete je,dodirujete svakog dana,ogledalo je prikazuje baš onakvom kakva uistinu je.
Moj muškarac to ne razumije,boji je se,ne znam zapravo koje se od nas dvije plaši,možda se zapravo plaši mene,kad je ostavim?!
Svejedno je,sjela sam u prometalo i nestala u gužvi ljudi,bila sam samo jedna u nizu,bez osmijeha ili pogleda,baš poput tupe lutke.
Osjećala sam bol,bol koju ne mogu imenovati,dolazila je iz moje utrobe,koja je šaputala o onom našem noćnom igrokazu,ali mi je dala do znanja i da je on udaljen,otisnuo se od moje obale,otišao je na otvoreno more,sad smo...
Sad smo...ja blizu njemu,a on,on zna gdje je on.
Suze su se nasmijale,progutala sam ih kraj starice koja je čvrsto držala svoje vrećice,podsjetila me nevinost mojih dodira,koji su ga obilježili.
Snažna sam,kako sam to mogla zaboraviti?!
Čak i dok me ljubiš dragi moj,ja ću uvijek biti ja,sa svim što jesam.
S bolom,s radosti,svojim krajnostima i s rizikom.
Jer moj je život čisti rizik,koji može nauditi samo meni.
Tebi,njima,drugima,on je samo jedna stranica knjige posuđene u knjižnici.
Prvo čitanje,možda drugo,i nanos prašine.
Sjećanje koje se doziva u samotnim mislima,ponekad,dok pada snijeg.
Snijeg tako pada
Ti večeras nećeš doć
Snijeg tako pada
crni sve u srcu mom
da si sada sa mnom
ne znam što bih dala
samo da Te gledam
da Ti čujem glas
Ti večeras nećeš doć
kakav očaj
kakva bol
a snijeg pada još
hladni bezdušni snijeg
Pada snijeg
još pada
ali Tebe nema
sve je bijelo sada
od očaja mog
Žalosno je znati to
tu bezdušnost ovaj muk
o mrzim taj muk
bijelu samoću tu
Ti večeras nećeš doć
to mi kaže očaj moj
a snijeg ovaj snijeg
još je hladni sad
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...