Neki nas je dan upozorila,da ne prelazimo,ulicu preko crvenog,nasmijale smo se,crveno nas uzbuđuje,ima nešto divlje,u tom signalu,koji oduzima dah.
Semafor ćemo ugraditi u dnevni boravak.
Opasnije je ono što se odvija u sobi.
Rizik.
Miris rizika.
To je to.
Kasnije smo završile na jazzu,s njim.
Držao nam je cijelo vrijeme dlan u svome.
Bio je četvrtak.
Utroba se pretvarala u žele.
Slijedila je vatra.
Sva toplina koja je izlazila iz naših očiju,ugrijala je parkete ispod nas.
Sonny nas je razgalio,a mi,mi smo se pripremile za utapanje.
Utopile smo se samo u njegovoj blizini.
Kad je odlazio,padala je siva duga kiša,ogrtač je propustio suze.
Klizili smo ulicom poput gliste,niskopodni modri tramvaj i nas dvije,u jednoj.
Ako netko svrati, upravo je 2021god
početak jednog novog pisanja,
jednog novog svijeta
koji me obuzima sasvim!
Ovo je po prvi put u mom životu
da pišem isključivo za samu sebe,
jer i pišem samoj sebi, u svim oblicima,
igram se i kreiram, zabavljam,
ostvarujem sve što mi drugi nisu dali,
jer ni ja njima nisam dala!
Nisam bila dovoljno JA,
uvijek su mi drugi bili ispred mene same !
Ne zanimaju me bivše ljubavi,
bivši neuspjesi, ne obraćam se nikome
osim čovjeku kojeg stvaram.
Stvaram i sebe i njega u SADA...
Koliko je on stvaran i hoće li stići
saznati ćemo na kraju ovog puta!
Ako je netko voljan kupiti
u V.b.z.u se može, a i
putem interneta:
Glasovi ispod površine
A.Majetić & D. Trputec
Pisanje je propadanje kroz sebe
i pad na dno sebe
knjige su moje ljubavnice, moji svjetovi, moje carstvo, tu je onaj najkrhkiji dio mene, najcisci, najvrijedniji, od tuda potjecem, to je moja krv i moj dnk,tu mogu pobijediti svoje tame, od tuda crpim snagu za zivot u reali, medu ljudima...moj istinski zemaljski pocetak i kraj...