ponedjeljak, 07.09.2009.

Na na na







Za trenutak prevrne sve moje zamisli kako ću ga odbijati,kako ću ga stavljati na led,kako ću ga manje željeti.
Samo mi priđe s leđa,šapne na uho i njegova sam.
Na otoku,u autobusu,na mjesecu,ili na trajektu.
Dok hodam,plešem,pijem,letim oko Urana ili dok se jednostavno izležavam na plaži.
Nasmije me,isprevrće moje strahove i prikaže ih nebitnima.
Što je najdivnije voli moje pisanje.
Mi nismo u zabludi,mi se ne volimo,mi samo koračamo kroz dane zajedno.
Bez ikakve obaveze...



( s njim je stalno na na na )




13:05 Komentari (8)

<< Arhiva >>