|
Smooth jazz,južina,more, visoki valovi,crno vino i ja.
Zaustavila su se pitanja,tama me doticala poput one majčine u utrobi.
Volim taj osjećaj,kad pomislim da sam sama na svijetu.
Nije mi trebao nit ljubavnik,nit prijatelj,poznanik il stranac.
Trebao mi je svijet kakav je bio,i dobar fotoaparat.
Trebalo mi je da legnem na cestu,uz stijenu,da stanem u more,i da fotografiram u ritmu glazbe,da se dam svemu što me izazove,što me pobudi,što me iznenadi i zaskoči.
Ponoć je bila veličanstvena,na njenoj kulisi pokazao se pun,limunsko žut mjesec.
Podsjetio me na kolut sira.
Smijala sam se.
Stvarnost je kotrljajuće lijepa,samo je treba znati dotaknuti na pravi način,uzbuditi njena bedra,izmamiti orgazam i zabilježiti to,negdje u sebi.
Zaspala sam spokojna u jednoj od mojih soba,tu,tamo,mi smo se ponovno srele,sve moje stare Daniele i ova sadašnja,dugo je odzvanjao miris snova,kao da je netko ispekao najukusnije kolače...
|