subota, 05.09.2009.

Otočki post dvanaesti




Kad sam mu napokon mogla reći zbogom,to je postalo nebitna stvar,zadnja stvar na ovom svijetu,postalo je jedino bitno što ću sada s svom tom slobodom?
Zapravo je jednostavno,osloboditi krila i poletjeti.
Svaka nova sloboda je hrana duši.
Čovjek nije stvoren da bude pokoren,da strahuje i da se boji života,a u to nas svakodnevno uvjeravaju političari,svećenici,dakle religije,institucije oko nas.
Znanje se ne krije samo u školskim kupama,za znanjem treba tragati,treba ga otkrivati i prihvaćati.
A ljubav?
Ljubav su trenuci u kojima se ne pitaš tko si,gdje si,zašto?


Tko sam?! Gdje sam?! Zašto!?




10:40 Komentari (3)

<< Arhiva >>