subota, 05.09.2009.

Otočki post jedanaesti






Jednom sam naučila hvatati pjesme,one su bile poput putokaza,neke sam tražila godinama,stoljećima,kroz sve oluje,mjesta,gradove,i pronašle bismo se,one mene,ja njih.
Kasno je ljeto idealno za novo traganje,za nova lica i nove uspomene.
Ne znam hoće li to itko moći shvatiti,no u svijetu koji sama gradim,ja sam ispunjena žena,nadahnuta i zadovoljna.
Tu me nitko ne može otkupiti,naplatiti,razočarati,prodati,nitko me ne može dotaknuti.
To je tajna moje intrigantnosti,to što pripadam svima,a nikome.
To što snimam film bez kamere,statista,glumaca i novca.
Film su usne,oči,i ruke,pobogu i ruke...









10:22 Komentari (3)

<< Arhiva >>