srijeda, 02.09.2009.

Otočki post četvrti






Samo smo plesali te večeri,tražili tragove koji bi nam mogli obećati trajanje,a sve što se moglo naći,sve što smo mogli imati je bio trenutak,samo trenutak ljepote.
Stisli smo se,svak sa svojim mislima,udubljeni u zajedničke korake.
Vjetar kao da je odlučio nadograditi pjesmu,bura je na trenutak prepustila svoje prste našem snu,korak,samo korak do prekrasne crne dubine mora,i tada bi...


Kasno ljeto miriše drugačije,zagasito žuta boja u podne,blizu boćališta,još uvijek bose noge,još uvijek dlanovi puni predaje,a opet sve je nekako drugačije,kao da se osjeća jesen u nosnicama...




12:54 Komentari (2)

<< Arhiva >>