|
Još malo pa ću sanjati u zaborav
zato se držim za dno sebe
iznosim na koricu kruha glad kojom će se pojesti
još malo pa ću otpuhnuti ove hladne zimske dane
u rusiji je zima i kad se koti proljeće
u njoj se rađa najsivija zgrada i još siviji oblak
njena maternica je poput najnovijeg mitraljeza
nemilosrdno kosi našu romatničnu ljubav
od nje ostaje samo kostur koji se klati s nogu
kostur o kostur jeftine jebačine
nisi vidio koliko je moje oko golo
koliko su moji prsti krnji u tvojoj ruci
duša se slijepila za tvoj jezik
a ti ne osjećaš koliko je teško upijati tvoj teret
koliko je teško gaditi se pred očima sunca
|