nedjelja, 22.03.2009.

Preslagivanje nedjelje






Sinkronizirane lastavice udaraju u moj prozor
ušima oblikujem lepet njihovih krila
prsti su mi
pripremljeni za novo okretanje stranica
što se sve krije među budućim riječima
gdje su utisnuta imena velikih ljudi
sočnih i iskrenih priča
malenih ljubavnika stisnutih kraj mog ramena
sve se širi jutros
sve u oblik mojih grudi stane
a ja se vučem u svojoj cesti
onim dugim i tihim koracima
koje ljudi ne primjećuju
jer je nedjeljom svijet obučen
u nerazjašnjene odnose
jer je nedjeljom grobna tišina
i jer je zabranjeno vrištati od sreće
nedjelja je tako biblijski određeno tupa
kao dan u kojem bismo svi trebali
zaboraviti biti što smo u ostalih šest dana
a tako smo mnogo kad nismo ništa
u ovoj nedjelji
možda tek izgubljeni šetači mog
tek započetog pisma
spremni za polazak tamo negdje
u što ne vjeruje ni jedna vjerska knjiga
tamo gdje se započinju svi veliki planovi
a ostanu nedorečeni
kao oči mrtvaca dok ga zatvaraju u sanduk





16:07 Komentari (6)

<< Arhiva >>