ponedjeljak, 16.03.2009.

Kržljavi ispadi








Možda na tren okrenem glavu
da se prisjetim
žene to vole činiti
i kad ne mare više
i kad nema želje za povratkom
tamo gdje miriše na tragediju

u šetnji kojom smo započeli nas
razlila se boja
drsko zelena se skrila u tvom pogledu
moja hladno modra skliznula je iz očiju u
duboko more

tamo se grče kraj otočne vrištine
moje bedrene kosti
za neke crnomanjaste greške
koje smo
oh tek sad vidimo
počinili u samom startu

slika se naslikala sama
dok smo vezali jezik o jezik
onako u ljubavi natisnuti

na tom je čvoru ispisana
sva povijest jedne nade

grubim potezima iskidane niti
slikar je rasparao platno
sad gori
eto ga tamo
na dnu agonije
još se rastućim bolom nudi





22:20 Komentari (7)

<< Arhiva >>